Dove za traženje utočišta kod Allaha

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, uticao se Allahu od četvero, a značenje toga je sljedeće:

Prvo: Allahu moj, utječem Ti se od nestanka Tvoje blagodati, bilo da je u vjeri ili u poslovima ovoga svijeta, i molim Te da ustrajem u islamu, i da se udaljim od grijeha koji će uzrokovati nestanak blagodati.

Drugo: I molim Te da se sačuvanost (od smutnji i drugih iskušenja) ne izmijeni, pa da postane nedaća. Zato Te molim za trajnu sačuvanost i sigurnost od svih bolova i nevolja.

Treće: I molim Te da me spasiš od Tvoje iznenadne kazne, nedaće i nevolje, jer kada ova kazna nastupi iznenada, čovjek više nema vremena da se pokaje i popravi, i zato je u većoj nevolji onaj koji njome bude pogođen.

Četvrto: I molim Te da me sačuvaš od svake Tvoje srdžbe i svega što je uzrokuje, jer gubitnik je onaj na koga se Ti rasrdiš.

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, upotrijebio je izraz u množini kako bi obuhvatio sve razloge Allahove srdžbe, bilo da dolaze od riječi, djela ili vjerovanja.

Koristi

• a) Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, bio je neovisan o Allahu.
• b) Ova blagoslovljena dova sadrži traženje upute ka zahvaljivanju na Allahovim blagodatima i traženje zaštitu od upadanja u grijehe, jer grijesi su uzrok nestanka blagodati.
• c) Trebamo se kloniti svega što izaziva Allahovu srdžbu.
• d) Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, tražio je utočište od iznenadne kazne, jer kada Allah kazni roba, dadne mu iskušenje koje on ne može otkloniti, niti ga sva stvorenja zajedno mogu izbaviti.
• e) Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, tražio je utočište od toga da se izmijeni sačuvanost koju Allah daje, jer ako Allah nekog sačuva od zla on je postigao dobro na oba svijeta. Međutim, ako izgubi tu blagodat, zadesit će ga zlo na oba svijeta, jer sačuvanost od zla donosi sreću i uspjeh i na ovom i na budućem svijetu.

Pročitaj na HadeethEnc.com

Traženje utočišta i zaštite jedan je od ibadeta srca, i on se upućuje jedino Allahu. Nemoć i lijenost jesu dvije osobine koje prekidaju puteve koji vode do dobra na dunjaluku i na ahiretu. Ove dvije osobine ukazuju na nemoć i nemar. Ako čovjek svojom voljom zastane na putu prema dobru, onda je to lijenost. Upravo zbog toga Allah Uzvišeni opisuje licemjere riječima: “A kada namaz hoće da obave, s lijenošću mu pristupaju...”, jer im je vjerovanje slabo i srca su im bolesna. Lijenost se ne javlja osim kod čovjeka čija je duša bolesna. Ako čovjek mimo svoje volje zastane na putu prema dobru, onda je to nemoć. Škrtost je osobina koja čovjeka sprečava da dijeli svoj imetak na putu dobra. Ta osobina čovjeka čini željnim imetka koji skuplja i ne da mu da ga troši u ciljeve koje je Allah odredio. Duboka starost jest period kada čovjek gubi snagu, a razum i njegove želje te prohtjevi oslabe. Nije u mogućnosti da učini bilo kakvo dobro, ni ono koje je vezano za dunjaluk, a ni ono koje je vezano za ahiret. Allah Uzvišeni kaže: “Onome kome dug život damo, Mi mu izgled nagore izmijenimo.” Kazna u kaburu istinita je, po konsenzusu učenjaka ehli-sunneta. Allah Uzvišeni kaže: “...pred njima će prepreka biti sve do dana kada će oživljeni biti.” Kabur može biti džennetska bašča ili džehennemska provalija. Zato je sunnet da čovjek od Allaha traži zaštitu od Vatre, na svakom namazu. Poslanikove riječi: “Gospodaru, dušu mi nadahni bogobojaznošću” znače: pomozi mi da se pridržavam Tvojih naredbi i da se sustežem od zabrana. Kaže se da bogobojaznost znači nešto što je naspram grijeha i svega što je zlo, kao što kaže Allah: “...pa joj put dobra (bogobojaznosti) i put zla shvatljivim učini.” "I od grijeha je očisti", tj. očisti moju dušu od poroka, jer samo je Ti od grijeha možeš očistiti i niko više. "Ti si njen zaštitnik i pomagač i njeno utočište", tj. njen vlasnik i Onaj Koji joj daje blagodati. “Gospodaru, utječem Ti se i od Tebe tražim zaštitu od beskorisnog znanja…”, tj. od znanja od kojeg nema koristi ili znanja po kojem se ne radi, koje će biti dokaz protiv na Sudnjem danu, kao što kaže Poslanik: “Kur'an će biti dokaz za tebe ili protiv tebe.” Beskorisno znanje je ono znanje kojim čovjek ne čisti svoju nutrinu koja se ispoljava na ponašanju i za koju čovjek ima sevap. Neskrušeno srce jest ono srce koje nema strahopoštovanja prilikom spomena Allaha i Njegovog govora. To je tvrdo srce koje nije skrušeno prema Allahu, koje ne prihvata ono što On želi i koje ne prihvata Njegovo svjetlo. Zato je obaveza tražiti od Allaha da nas sačuva od takvog srca. Allah Uzvišeni veli: “Teško onima čija su srca neosjetljiva kad se spomene Allah.” Riječi: “...nezasitne duše...”, tj. od one koja žudi na prolaznim dunjalukom, koja je pohlepna i ulaže nadu u nešto što je daleko. "...i dove koju Ti ne primaš...", tj. od svih uzroka koji utiču da se dova odbije, jer znak odbijanja dove jest i znak odbijanja onoga ko dovi, za razliku od dove vjernika koja se ne odbija, nego, ili se primi na dunjaluku, ili će mu Allah zbog nje ukloniti nedaću, ili će mu je sačuvati za ahiret. Dakle, dova vjernika neće propasti, za razliku dove kafira, za kojeg Allah kaže: “Molitva nevjernika je stvar izgubljena.”

Pročitaj na HadeethEnc.com

Odabrani Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, tražio je zaštitu od četvero:

„Gospodaru moj, zaštiti me od iskušenja Džehennema“, tj. od iskušenja koja vode u Vatru. Postoji mogućnost da se misli na pitanja koja će stanovnicima Džehennema uputiti meleki stražari Džehennema kao vid ukora, a koje se spominje u ajetu: „Kad god se koja gomila u njega baci, stražari u njemu će je upitati: 'Zar nije niko dolazio da vas opominje?'“

„od patnje u Džehennemu“, tj. zaštiti me od toga da budem stanovnik Džehennma, da budem od nevjernika, jer su nevjernici ti koji će se istinski kažnjavati u Džehennemu, dok će kazna onih vjernika koji uđu u Vatru biti radi odgoja i čišćenja, a ne radi kazne.

„od patnje u kaburu“: ovdje se misli na zagrobni život, a kabur je spomenut jer je to mjesto u koje se mrtvac uglavnom stavlja nakon smrti, a može se reći da svako mjesto na kojem počivaju dijelovi umrlog naziva se njegovim kaburom.

„od iskušenja u kaburu“: tj. pitanja dvojice meleka.

„od zla bogatstva“: oholosti, nepravde i sticanja imetka na haram način, te njegovog trošenja u grijehe, i hvalisanja njime.

„od zla siromaštva“: od zavidnosti bogatima i pohlepe za njihovim imetkom, od poniženja koje prlja ugled i vjeru i poput nezadovoljstva onim što je Allah dao ili svega drugog čiji završetak nije pohvalan.

Četvrta stvar od koje je Poslanik tražio zaštitu je iskušenje bogatstva, tj. pohlepa za skupljanjem imetka i želja da se dođe do njega na bilo koji način te da ga to spriječi od obaveza udjeljivanja. Pod siromaštvom se misli siromaštvo koje se ne može trpiti i koje čovjeka tjera da čini ono što ne priliči te koje biva uzrokom da se čini bilo koji haram.

Pročitaj na HadeethEnc.com

Poslanik je molio Allaha da ga udalji od četiriju stvari: ružnih i prezrenih osobina (ponašanja), grijeha, strasti koje čovjekova duša želi, a koje ga uništavaju, te od hroničnih i neizlječivih bolesti.

Pročitaj na HadeethEnc.com

Poslanik je tražio od Allaha da ga spasi gladi, jer ona sprečava rahatluk duše i tijela i tražio je spas od hijaneta (izdaje i pronevjere), bilo da se radi o tome da izda stvorenja ili da pronevjeri emanet kojim ga je obavezao Stvoritelj, jer je hijanet doista loša pratnja.

Pročitaj na HadeethEnc.com

Otišao je Šekl b. Humejd, radjallahu anhu, kod Allahovog poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, tražeći dobro dunjaluka i Ahireta. On nije tražio prolazni dunjaluk, niti šačicu imetka, niti pregršt hrane, nego je otišao tražeći dovu. Htio je da ga Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, pouči dovi koja će mu koristiti u pogledu dunjaluka i vjere. Takvi su bili ashabi, radijallahu anhum, tražili su uvijek Allahovo zadovoljstvo. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ga je poučio ovoj vrijednoj, veličanstvenoj dovi i rekao mu: "O Allahu", pa ga je poučio da dozove Allaha Njegovim imenom koje obuhvata sva ostala Allahova lijepa imena. Zatim je rekao: "Utječem ti se od zla mog sluha", što znači: Tražim zaštitu kod Allaha od zla mog sluha, a pod tim zlom se podrazumijeva ono što čovjek sluša od zabranjenih stvari kao što je lažno svjedočenje, riječi kufra, ono što vrijeđa vjeru ili bilo šta drugo od harama što dopre do čovjekovog sluha. "I od zla mog vida", a to znači da čovjek koristi svoj vid da gleda ono što je zabranjeno od filmova i odvratnih prizora. "I od zla mog jezika", odnosno od svakog harama kojeg bi čovjek mogao izgovoriti svojim jezikom kao što je lažno svjedočenje, proklinjanje, vrijeđanje vjere i njenih sljedbenika, ili da čovjek govori ono što ga se ne tiče a ne spominje ono što ga se tiče...itd. "I od zla mog srca", a pod tim se podrazumijeva da čovjekovo srce ne spominje Allaha, subhanehu ve teala, ili da čini ibadet nekom drugom mimo Allaha, kao što su strah, nada, veličanje, ili da ostavi ono što je naređeno od srčanih ibadeta da se čini samo Allahu, azze ve dželle. "I od zla mog stidnog mjesta", odnosno da ne uradim ono što je Allah zabranio od zinaluka (bluda) ili onoga što prethodi bludu kao što je zabranjeni pogled, dodir, ili odlučnost da se počini blud. U ovoj dovi je sadržano čuvanje udova koji su blagodat od Allaha, subhanehu ve teala. Allahov poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, naređuje ovom ashabu da traži od Allaha, subhanehu ve teala, zaštitu od zla ovih blagodati, a nije mu naredio da se utječe od samih blagodati. Nije mu rekao, naprimjer, da kaže: "Utječem se Allahu od svog sluha", zato što su ovo blagodati kojima se obožava Allah, subhanehu ve teala, pa one nisu same po sebi zlo da bi se tražilo utočište od njih, nego se traži utočište od zla koje može proizaći iz njih. Njihovo čuvanje biva tako da se koriste za ono zašto su stvorene i da se njima ne čine grijesi, niti da se njima pomaže širenje loših stvari, jer će čovjek na Sudnjem danu biti odgovoran za njih, kao što kaže Allah, subhanehu ve teala: "Ne povodi se za onim što ne znaš! I sluh, i vid, i razum, za sve to će se, zaista, odgovarati." (El-Isra, 36.)

Pročitaj na HadeethEnc.com

U hadisu se navodi da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., tražio zaštitu od određenih bolesti. Pošto je Allahov Poslanik, s.a.v.s., tražio zaštitu od njih, to upućuje na njihovu opasnost i pogubnost. Allahov Poslanik, s.a.v.s., tražio je zaštitu od nekoliko bolesti posebno, a zatim je molio za zdravlje i spas od pogubnih bolesti općenito, tako da ova dova sadrži: specifikaciju i generalizaciju. "Allahu, ja se Tebi utječem od lepre”, a to je vrsta boleti kada se na tijelu bolesnika ukažu bijele fleke koje prouzrokuju odbojnost i izolaciju takve osobe od drugih ljudi, što čovjeka jednostvno uništava, da nas Uzvišeni zakloni od toga. Riječ "ludilo” predstavlja gubitak pameti, koja je uvjet vjerske odgovornosti, na osnovu čega rob Božiji obožava Gospodara, i sa kojom planira i razmišlja o Božijim stvorenjima i Njegovom veličanstvenom govoru, časnom Kur'anu. Gubitak pameti znači gubitak čovjeka, pa je zbog toga Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: "Pero ne piše djela trojice ljudi...", gdje je spomenuo ludu osobu. Naime, sve dok je neko lud, njegova se djela ne pišu. Riječ "guba” odnosi se na jednu njenu vrstu (elefantijaza), a to je zarazna bolest koja uzrokuje gubitak i otpadanje dijelova tijela, da nas Uzvišeni spasi od toga. To je pogubna i zarazna bolest za koju se u hadisu kaže: "Bježi od zaraženog gubom kao što bježiš od lava!” Riječi "i pogubnih bolesti", tj. odbojnih bolesti, a to su one koje prouzrokuju izolaciju i odbojnost ljudi, jer to ljudska priroda ne podnosi, kao što su paraliza tijela, sljepilo, rak itd. Sve su to teške bolesti koje zahtijevaju velika materijalna sredstva za liječenje i veliku strpljivost koju ne može podnijeti osim onaj koga Uzvišeni Allah pomogne i učvrsti mu srce. U ovome se vidi sveonuhvatnost ove vjere koja čuva i štiti tijelo muslimana i vjeru.

Pročitaj na HadeethEnc.com