QabasLekcija 4 od 11
Da li je Poslanik Muhammed napisao Kur'an?
Kratak odgovor
Muslimani vjeruju da je Kur'an Allahov govor, a ne Muhammedov. Poslanik nije znao ni čitati ni pisati, a Kur'an je primao od meleka Džibrila, počevši u četrdesetoj godini, u pećini Hira kod Mekke. Kur'an kaže da on ne govori po hiru svome, i izaziva svakoga ko u to sumnja da sastavi makar jednu suru poput njegovih.
Napisao Qabas, a provjereno prema sljedećim djelima: Al-Muhtesar u tumačenju Plemenitog Kur'ana, Ibn Kesirov tefsir i objašnjenja sa HadeethEnc.com.
Iz Kur'ana
وَمَا كُنتَ تَتۡلُواْ مِن قَبۡلِهِۦ مِن كِتَٰبٖ وَلَا تَخُطُّهُۥ بِيَمِينِكَۖ إِذٗا لَّٱرۡتَابَ ٱلۡمُبۡطِلُونَ ﴿٤٨﴾
Ti prije nje nijednu knjigu nisi čitao, a nisi je ni desnom rukom svojom pisao; inače, posumnjali bi oni što laži govore.
Tumačenje ajeta
Allahov Poslaniče, ti nikakvu knjigu prije časnog Kur’ana nisi čitao, a nisi ni jedno jedino slovo rukom svojom napisao, jer ne umiješ čitati i pisati, tvoji sunarodnici to dobro znaju. Da si znao čitati i pisati, posumnjali bi lažotvori i rekli bi: “Muhammed je smisao ovog što govori uzeo iz prijašnjih knjiga.” ili bi kazali: “Kur’anske je ajete prepisao iz prijašnjih objava!”
مَا ضَلَّ صَاحِبُكُمۡ وَمَا غَوَىٰ ﴿٢﴾ وَمَا يَنطِقُ عَنِ ٱلۡهَوَىٰٓ ﴿٣﴾ إِنۡ هُوَ إِلَّا وَحۡيٞ يُوحَىٰ ﴿٤﴾ عَلَّمَهُۥ شَدِيدُ ٱلۡقُوَىٰ ﴿٥﴾
vaš drug nije s Pravoga puta skrenuo i nije zalutao! On ne govori po hiru svome – to je samo Objava koja mu se obznanjuje, uči ga jedan ogromne snage,
Tumačenje ajeta
Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, nije skrenuo s pravog puta, niti je zalutao, nego je on na putu istine.
On ne govori ovaj Kur'an slijedeći svoje prohtjeve.
Ovaj Kur'an je Objava od Allaha koja dolazi putem Džibrila, neka je na njega mir i spas.
Njemu ga podučava melek veoma snažan, a to je Džibril, neka je na njega mir i spas.
وَمَا كَانَ هَٰذَا ٱلۡقُرۡءَانُ أَن يُفۡتَرَىٰ مِن دُونِ ٱللَّهِ وَلَٰكِن تَصۡدِيقَ ٱلَّذِي بَيۡنَ يَدَيۡهِ وَتَفۡصِيلَ ٱلۡكِتَٰبِ لَا رَيۡبَ فِيهِ مِن رَّبِّ ٱلۡعَٰلَمِينَ ﴿٣٧﴾ أَمۡ يَقُولُونَ ٱفۡتَرَىٰهُۖ قُلۡ فَأۡتُواْ بِسُورَةٖ مِّثۡلِهِۦ وَٱدۡعُواْ مَنِ ٱسۡتَطَعۡتُم مِّن دُونِ ٱللَّهِ إِن كُنتُمۡ صَٰدِقِينَ ﴿٣٨﴾
Ovaj Kur'an nije izmišljen, od Allaha je – on potvrđuje istinitost prijašnjih objava i objašnjava propise; u njega nema sumnje, od Gospodara svjetova je! A oni govore: "On ga izmišlja!" Reci: "Pa, dajte vi jednu suru kao što je njemu objavljena, i koga god hoćete, od onih u koje mimo Allaha vjerujete, u pomoć pozovite, ako istinu govorite."
Tumačenje ajeta
Nije ispravno i ne priliči ovom Kur'anu da bude izmišljen i da se pripisuje nekome mimo Allaha, jer ljudi nisu u stanju na načine nešto slično njemu. On potvrđuje knjige koje su prije njega objavljene, te pojašnjava propise koji su u njima sažeto kazani. Nema sumnje da je on objava od Gospodara stvorenja.
Zar ovi mušrici da govore da je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, izmislio Kur'an od sebe, i Allahu ga pripisao? Reci, o Poslaniče, odgovarajući na njihove riječi: "Ako sam ga ja izmislio, a ja sam čovjek poput vas, onda pokušajte i vi da načinite nešto slično njemu, a pozovite koga god možete da vam u tome pomogne – ako je istina to da je Kur'an izmišljen." Sasvim je sigurno da to nećete moći učiniti, a vaša nemoć, iako ste retoričari i dobri poznavaoci jezika, dokaz je da je Kur'an objava od Allaha.
Iz sunneta
Od Aiše, radijallahu anha, se prenosi da je rekla: "Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, počeo je primati objavu putem istinitih snova. Snovi su mu bili jasni poput zore. Potom mu se omililo osamljivanje, pa je počeo odlaziti u pećinu Hira radi ibadeta. U njoj bi provodio određeni broj noći, a zatim se vraćao porodici kako bi se snabdio hranom. Nakon toga bi se ponovo vraćao u pećinu, i opet Hatidži po hranu, sve dok mu nije došla Istina. Jedne noći, dok je boravio u pećini Hira, došao mu je melek i rekao: 'Čitaj!' 'Ja ne znam čitati' – odgovori on. 'Melek me tada' – veli Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem – 'uze i čvrsto prigrli, tako da mi bijaše teško disati. Zatim me pusti i reče: 'Čitaj!' 'Ja ne znam čitati' – odgovorih, pa me ponovo uze i po drugi put prigrli tako čvrsto da mi bijaše teško disati. Zatim me pusti i reče: 'Čitaj!' 'Ja ne znam čitati' – odgovorih. Tada me uze i treći put, prigrli me tako snažno da mi bijaše teško disati, a potom me pusti i reče: 'Čitaj u ime tvoga Gospodara Koji stvara, stvara čovjeka od ugruška! Čitaj, plemenit je Gospodar tvoj.' Nakon toga se Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, vratio Hatidži bint Huvejlid, radijallahu anha, a srce mu je snažno udaralo od straha. Rekao je: 'Pokrijte me! Pokrijte me!' Pokrili su ga, a kada se smirio, ispričao je Hatidži šta mu se dogodilo i dodao: 'Bojim se za sebe.' Hatidža mu reče: 'Ne boj se! Tako mi Allaha, Allah te nikada neće poniziti. Ti održavaš rodbinske veze, pomažeš nemoćne, dijeliš siromašnima, ugošćavaš goste i pomažeš istinu kada je to potrebno.’ Potom je Hatidža s njim otišla svome amidžiću Vereki ibn Nevfelu ibn Esedu ibn Abduluzzau, koji je u predislamsko doba primio kršćanstvo, poznavao hebrejsko pismo i prepisivao iz Evanđelja na hebrejskom ono što je Allah htio da se prepiše. U to vrijeme bio je star i slijep. Hatidža mu reče: 'Amidžiću, poslušaj svoga bratića.' Vereka ga upita: 'Šta si vidio?' Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, obavijesti ga o onome što je vidio, pa mu Vereka reče: 'To je melek kojeg je Allah slao Musau. Kamo sreće da budem živ kada te tvoj narod bude protjerivao.' 'Zar će me protjerati?' – upita Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem. 'Hoće' – odgovori on – 'jer niko nikada nije došao s nečim poput onoga s čim si ti došao, a da zbog toga nije bio zlostavljan. Ako to doživim, pomoći ću te koliko god budem mogao.' Nedugo poslije Vereka je umro, a objava je nakon toga neko vrijeme bila prekinuta."
Objašnjenje
Majka vjernika Aiša, radijallahu anha, kazala je da je prva stvar kojom je započelo objavljivanje Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, bila istinita vizija u snu – nije sanjao ništa, a da se to ne bi pojavilo jasno poput svjetlosti zore.
Zatim mu se omilila osama, pa se povlačio u pećinu Hira, gdje je boravio po nekoliko noći u ibadetu, prije nego bi se vratio svojoj porodici. Sa sobom je nosio potrebnu opskrbu, a potom se vraćao supruzi Hatidži, radijallahu anha, kako bi se ponovo opskrbio za sljedeći broj dana.
Tako je bilo sve dok mu nije došla istinska objava, dok je boravio u pećini Hira. Tada mu je došao melek Džibril, alejhisselam, i rekao:
"Uči!"
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, odgovori:
"Ne umijem da učim (čitam)."
Kaže:
"Zatim me uzeo, privio uz sebe i stisnuo tako jako da sam osjetio veliku tegobu, pa me pustio i ponovo rekao: 'Uči!'
Rekao sam: 'Ne umijem učiti.'
Zatim me ponovo uzeo i po drugi put stisnuo tako jako da sam jedva izdržao, pa me pustio i rekao: 'Uči!'
Opet sam odgovorio: 'Ne umijem učiti.'
Zatim me i treći put stisnuo kao i prije, pa me pustio i rekao: 'Uči u ime Gospodara svoga, Koji stvara,
stvara čovjeka od ugruška!
Uči! Plemenit je Gospodar tvoj.'" (el-'Alek: 3-1). Tada se Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, vratio s ajetima, a njegovo srce je drhtalo od straha, bojeći se za svoj život.
Ušao je kod svoje supruge, majke vjernika Hatidže bint Huvejlid, radijallahu anha, i rekao joj: "Pokrijte me odjećom! Pokrijte me odjećom!" – pa su ga pokrili, sve dok ga strah potpuno nije prošao.
Zatim se obratio Hatidži, radijallahu anha, i ispričao joj šta se dogodilo. Rekao je: "Zaista sam se pobojao za svoj život."
Pa mu je Hatidža rekla: "Ne, kunem se Allahom, On te nikada neće osramotiti niti napustiti!
Ti održavaš rodbinske veze,
pomažeš slabome koji sam za sebe ne može,
pomažeš siromahu, dajući ljudima ono što ne mogu naći osim kod tebe,
častiš gosta,
te pomažeš istinu te je se držiš kad god je to potrebno." Hatidža, radijallahu anha, odvela je Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, svom rođaku Vereki ibn Nevfelu ibn Esedu ibn Abdul-'Uzzâu, sinu njenog amidže.
On je bio čovjek koji je napustio džahilijet i primio kršćanstvo. Pisao je dijelove Evanđelja na hebrejskom, onoliko koliko je Allah dao. Bio je to starac koji je izgubio vid. Hatidža je rekla svome rođaku:
"O rođače, poslušaj sina svog nećaka."
Tada mu je Vereka odgovorio:
"Šta si vidio?" Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ispričao mu je šta je vidio i doživio.
Vereka mu reče:
"To je bio Džibril, kojeg je Allah poslao svom poslaniku Musau, alejhis-selam.
Kamo sreće da sam još mlad i snažan, da doživim dan kada će te tvoj narod prognati!"
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, upita:
"Da li će me zaista oni prognati?" Rekao je:
"Da, niko nije došao s nečim sličnim onome s čim si ti došao, a da zbog toga nije bio progonjen i zlostavljan.
A ako to doživim, pomoći ću te snažno i odlučno." Nedugo nakon toga Vereka je preminuo, a Objava je zatim prestala dolaziti na određeno vrijeme.