فَجَآءَتۡهُ إِحۡدَىٰهُمَا تَمۡشِي عَلَى ٱسۡتِحۡيَآءٖ قَالَتۡ إِنَّ أَبِي يَدۡعُوكَ لِيَجۡزِيَكَ أَجۡرَ مَا سَقَيۡتَ لَنَاۚ فَلَمَّا جَآءَهُۥ وَقَصَّ عَلَيۡهِ ٱلۡقَصَصَ قَالَ لَا تَخَفۡۖ نَجَوۡتَ مِنَ ٱلۡقَوۡمِ ٱلظَّٰلِمِينَ ٢٥
Fajā'athu ihdāhumā tamshī 'alastihyā'in qālat inna abī yad'ūka liyajziyaka ajra mā saqayta lanā falammā jā'ahū waqassa 'alayhil-qasasa qāla lā takhaf najawta minal-qawmiz-zālimīn
I jedna od njih dvije dođe mu, poslije, idući stidljivo i reče: "Otac moj te zove da te nagradi zato što si nam stoku napojio!" I kad mu on dođe i kaza mu šta je doživio, on reče: "Ne strahuj, spasio si se naroda koji ne vjeruje!"
Tefsir
Malo zatim, jedna od one dvije djevojke sramežljivo priđe Musau i reče: “Moj te otac zove da te nečim nagradi zato što si nam stoku napojio!” I Musa se zaputi s onom djevojkom, a kad dođe njezinom ocu, ispriča mu sve što se dogodilo u Egiptu – da je pobjegao od faraona i njegovih ljudi. Na to Musau otac onih djevojaka reče: “Ne boj se, Allah te je spasio od nasilnikā, faraona i njegovih ljudi! Oni ne mogu do nas doprijeti, neće ti nauditi.”