Qabasوَلَمَّا وَرَدَ مَآءَ مَدۡيَنَ وَجَدَ عَلَيۡهِ أُمَّةٗ مِّنَ ٱلنَّاسِ يَسۡقُونَ وَوَجَدَ مِن دُونِهِمُ ٱمۡرَأَتَيۡنِ تَذُودَانِۖ قَالَ مَا خَطۡبُكُمَاۖ قَالَتَا لَا نَسۡقِي حَتَّىٰ يُصۡدِرَ ٱلرِّعَآءُۖ وَأَبُونَا شَيۡخٞ كَبِيرٞ ٢٣
Walammā warada mā'a madyana wajada 'alayhi ummatam minan-nāsi yasqūna wawajada min dūnihimumra'atayni tadhūdāni qāla mā khatbukumā qālatā lā nasqī hattā yusdirar-ri'ā'u wa abūnā shaykhun kabīr
A kad stiže do vode medjenske, zateče oko nje mnoge ljude kako napajaju stoku, a malo podalje od njih ugleda dvije žene koje su je od vode odbijale. "Šta vi radite?" – upita on. "Mi ne napajamo dok čobani ne odu" – odgovoriše one – "a otac nam je veoma star."
Tefsir
A pošto Musa stiže medjenskoj vodi, zateče tu skupinu ljudi koja na njoj stoku poji, a zateče i dvije djevojke od njih odvojene, koje su branile svom stadu prilaz vodi. Bespomoćne, nisu se mogle miješati s muškarcima pa su čekale da oni napoje svoju stoku. Vidjevši nemoćne djevojke, Musa se sažali i upita: “Šta je s vama dvjema?” “Ne možemo se miješati s pastirima, pa čekamo da oni napoje svoju stoku”, odgovoriše djevojke. “A naš otac je starac oronuli, nije u stanju napojiti našu stoku, pa smo prisiljene same to učiniti."