Qabasحَتَّىٰٓ إِذَا بَلَغَ مَغۡرِبَ ٱلشَّمۡسِ وَجَدَهَا تَغۡرُبُ فِي عَيۡنٍ حَمِئَةٖ وَوَجَدَ عِندَهَا قَوۡمٗاۖ قُلۡنَا يَٰذَا ٱلۡقَرۡنَيۡنِ إِمَّآ أَن تُعَذِّبَ وَإِمَّآ أَن تَتَّخِذَ فِيهِمۡ حُسۡنٗا ٨٦
Hattā idhā balagha maghribash-shamsi wajadahā taghrubu fī 'aynin hami'atin wawajada 'indahā qawman qulnā yādhal-qarnayni immā an tu'addhiba wa immā an tattakhidha fīhim husnā
Kad stiže do mjesta gdje Sunce zalazi, učini mu se kao da zalazi u jedan mutan izvor i nađe u blizini njegovoj jedan narod. "O Zulkarnejne" – rekosmo Mi – "ili ćeš ih kazniti ili ćeš s njima lijepo postupiti?"
Tefsir
Kada je Zulkarnejn stigao do mjesta gdje Sunce zalazi, učinilo mu se da ono zalazi u jedan vreo izvor, u crno blato. Na tom je mjestu zatekao neki nevjernički narod, pa mu je
Gospodar stavio na izbor: da ih kazni, ubijajući ih i zarobljavajući – ako ne budu vjerovali u Allaha, ili da se prema njima odnosi na najljepši način.