وَإِذۡ قَالَ مُوسَىٰ لِقَوۡمِهِۦٓ إِنَّ ٱللَّهَ يَأۡمُرُكُمۡ أَن تَذۡبَحُواْ بَقَرَةٗۖ قَالُوٓاْ أَتَتَّخِذُنَا هُزُوٗاۖ قَالَ أَعُوذُ بِٱللَّهِ أَنۡ أَكُونَ مِنَ ٱلۡجَٰهِلِينَ ٦٧
Wa idh qāla mūsā liqawmihī innallāha ya'murukum an tadhbahū baqaratan qālū atattakhidhunā huzuwan qāla a'ūdhu billāhi an akūna minal-jāhilīn
A kada je Musa rekao narodu svome: "Allah vam naređuje da zakoljete kravu" – oni upitaše: "Zbijaš li ti to s nama šalu?" – "Ne dao mi Allah da budem neznalica!" – reče on.
Tefsir
I sjetite se kazivanja o vašim precima, i onoga što je bilo između njih i Musaa, alejhis-selam. On ih je obavijestio da im je Allah naredio da zakolju neku kravu, pa umjesto da žurno izvrše Allahovu naredbu, oni su, inateći se, rekli: "Zar se ismijavaš sa nama?" Musa reče: "Allahu se utječem od toga da lažem na Allaha i ismijavam se sa ljudima!"