Qabasوَإِذۡ قَالَت طَّآئِفَةٞ مِّنۡهُمۡ يَٰٓأَهۡلَ يَثۡرِبَ لَا مُقَامَ لَكُمۡ فَٱرۡجِعُواْۚ وَيَسۡتَـٔۡذِنُ فَرِيقٞ مِّنۡهُمُ ٱلنَّبِيَّ يَقُولُونَ إِنَّ بُيُوتَنَا عَوۡرَةٞ وَمَا هِيَ بِعَوۡرَةٍۖ إِن يُرِيدُونَ إِلَّا فِرَارٗا ١٣
Wa idh qālat tā'ifatum minhum yā'ahla yathriba lā muqāma lakum farji'ū wayasta'dhinu farīqum minhumun-nabiyya yaqūlūna inna buyūtanā 'awratun wamā hiya bi'awratin in yurīdūna illā firārā
kad su neki među njima rekli: "O stanovnici Jesriba, ovdje vam nema stánka, zato se vratite!", a drugi među njima su tražili dopuštenje od Vjerovjesnika i govorili: "Kuće su naše nezaštićene!" – a nisu bile nezaštićene, već su se oni htjeli izvući.
Tefsir
Sjeti se kad su neki dvoličnjaci, obraćajući se stanovnicima Medine (upotrebljavajući staro, predislamsko ime Medine) rekli: “O stanovnici Jesriba, zar ćete voditi bitku koja je unaprijed izgubljena? Valja vam se vratiti kući, unutar Medine, a ne boraviti kod brda Sel’, pored opkopa!” Dotle su neki od njih tražili od Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, dopuštenje da se vrate kući ističući kako njihove kuće nisu zaštićene. A lagali su jer njihove kuće nisu bile nezaštićene već su oni, dvoličnjaci, htjeli izbjeći borbu i željeli su pobjeći.