Dova za putovanje (sefer) i za putnika

Ibn Omer, radijallahu 'anhuma, pojašnjava u ovom hadisu da bi Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, kada bi želio krenuti na putovanje i popeo se na jahalicu, govorio tri puta „Allahu ekber“, a zatim bi proučio ovu veličanstvenu dovu koja sadrži veoma važna i sadržajna značenja od kojih je: negiranje da Allah Uzviženi ima bilo kakvu potrebu ili mahanu, osjećaj i svijest o Allahovim blagodatima koje daje robovima, negiranje da bilo ko mimo Allaha ima apsolutnu snagu i moć, potvrđivanje povratka Allahu Uzvišenom, molba Allahu da podari dobro i da nas učini bogobojaznim, da nas usmjeri ka djelu koje On voli i koje će biti primljeno kod Njega, oslanjanje i pouzdanje u Allaha Uzvišenog i prepuštanje svakog slučaja i stanja Njemu, molba Allahu da nas sačuva, kao i naše porodice, da otkloni poteškoće putovanja i da nam pruži zaštitu od svakog zla i štete koji se mogu pojaviti tom prilikom, kao npr. da sačuva putnika od toga da se vrati kući i da vidi u svojoj porodici, imetku ili djeci nešto što će ga uznemiriti. Ibn Omer, radijallahu 'anhu, spominje i drugu verziju u kojoj se navodi da bi Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, prilikom povratka učio ovu dovu, dodavši još riječi: „Ajibune (Mi se vraćamo), taibun (kajaći se od grijeha), abidune (obožavajući Allaha) li Rabbina hamidun (bivaju zahvalni našem Gospodaru).“ Navodi se i da bi, kada se penje na neko mjesto, izgovarao tekbir Allahu ekber, tako da bi sebe smatrao sićušnim u poređenju sa veličinom Allaha Uzvišenog. Zatim bi govorio: „Nema Boga sem Allaha Koji nema sudruga“, potvrđujući tako da je samo On Bog Koji zaslužuje da bude obožavan, da On jedini stvara i održava i da On jedini ima lijepa imena i savršena svojstva, te da je On, Uzvišeni, pomagač Svojih dobrih robova i Svoje vojske.

Pročitaj na HadeethEnc.com

Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, tražio bi zaštitu od Allaha Uzvišenog od teškoće i zamora na putu, kao i da se vrati sa putovanja tužan zbog nedaće koja zadesi njegovu porodicu ili imovinu. Također se Allahu utjecao od toga da mu se stanje pogorša i dovio je Allaha da ga spasi dove onoga kome je učinjena nepravda.

Pročitaj na HadeethEnc.com

Tekbir se izgovara prilikom penjanja na uzvišeno mjesto. Uzdizanje je čovjeku drago jer se prilikom toga čovjek čini velikim, i upravo zbog toga kaže se “Allah je najveći”, i time sebe podsjeća na sopstvenu malenkost. Onaj ko osjeti da se uzdiže, treba da se prisjeti Allahove veličine te da je On veći od svega. Treba da ga veliča kako bi mu zahvalio i kako bi mu još više dao iz Svoga obilja. Tesbih odnosno riječi “subhanallah” izgovaraju se prilikom spuštanja jer je nisko mjesto prostor gdje se osjeća suženost, pa je tesbih propisan, jer on je uzrok spasa, kao što se spominje u kazivanju o Junusu koji je Allaha slavio u tminama pa je spašen. Spuštanje aludira na nizinu i vid poniženja, pa se kaže “subhanallah”, tj. Allah je daleko i čist od bilo kakvog poniženja, jer On je iznad svega. Jedno od pohvalnih djela koje su činili Poslanik i ashabi jeste da prilikom penjanja kažu: “Allahu ekber”, a kada se spuste u neku dolinu kažu “subhanallah”. Također se prilikom podizanja aviona treba donijeti tekbir, a prilikom spuštanja tesbih, jer je razlika između dizanja u zrak i spuštanja na zemlju.

Pročitaj na HadeethEnc.com

Neki čovjek je htio putovati pa je tražio od Poslanika savjet, a Poslanik mu je kazao da se boji Allaha i da donosi tekbir na svakom brežuljku. Kada se čovjek udaljio, Poslanik je uputio dovu da mu Allah olakša, da mu jahalica bude udobna kako bi stigao odmoran i da ga na tom putu sačuva od svega što bi ga uznemirilo.

Pročitaj na HadeethEnc.com

Allahov Poslanik je ukazao svom ummetu kako da traže utočište kod Allaha od svakog zla kojeg se čovjek pribojava kada se nađe na nekom mjestu, svejedno bilo to na putovanju ili u mjestu boravka. Naime, u hadisu se navodi da se traže utočište sa Allahovim riječima koje sadrže potpunu vrijednost, berićet i korist i koje su čiste od bilo kakve mane i nedostatka. Njima se traži utočište kod Allaha od zla svakog stvorenja i tako će čovjek biti siguran na bilo kom mjestu se nalazio.

Koristi

• Traženje utočišta je ibadet koji se ispoljava tako što se doziva Allah sa Njegovim imenima i svojstvima.
• Dozvoljeno je tražiti utočište Allahovim govorom budući da je on jedno od Njegovih svojstava, za razliku od traženja utočišta od bilo kojeg stvorenja, što predstavlja širk.
• Vrijednost i berićet ove dove.
• Potrebno je zaštititi se sa zikrovima od raznolikih zala.
• Neispravno je tražiti utočište od nekoga mimo Allaha, poput džinna, sihirbaza i drugih.
• Propisano je ovu dovu izgovoriti kada se čovjek nađe na nekom mjestu, bilo da je putnik ili ne.

Pročitaj na HadeethEnc.com

Ibn Omer, radijallahu 'anhu, rekao bi čovjeku kada hoće putovati: "Priđi da te ispratim kao što je Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, pratio nas, rekavši: 'Povjeravam tvoju vjeru, tvoje emanete i završetak tvojih djela Uzvišenom Allahu.'" Ovo objašnjenje Ibn Omera je produkt potpune želje ashaba, radijallahu 'anhu, da se drže upute Allahovog Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem. Riječi: "Kada bi ispraćao čovjeka", tj. putnika, "uzeo bi ga za ruku i ne bi je ispuštao", ovo je došlo u nekim verzijama predaja, odnosno ne bi puštao ruku toga čovjeka zbog potpune skromnosti i krajnjeg iskazivanja ljubavi i milosti. Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, bi rekao putniku: "Povjeravam vašu vjeru Uzvišenom Allahu", tj. tražim od Njega i molim Ga da čuva tvoju vjeru, "vaše emanete", tj. da čuva tvoje emanete a to obuhvata sve ono što je povjereno čovjeku od ljudskih i Božijih prava i obaveza. Čovjek u svome putovanju susreće se sa zauzetošću svim onim što mu treba u vidu davanja ili uzimanja i života sa ljudima, pa mu je dovio za čuvanje emaneta i njegovo neiznevjeravanje. Kada čovjek ostavlja porodicu biva siguran od loših posljedica onoga što ga može pogoditi u vjeri ili dunjaluku. Ovo je bila praksa Allahovog Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, kada bi htio ispratiti grupu koja kreće u borbu na Božijem putu. On ih je pratio sa ovom kratkom, sadržajnom dovom da ih pomogne u postizanju uspjeha, stabilnosti i pobjede nad neprijateljem, i čuvanju Božijih obaveza u borbi.

Pročitaj na HadeethEnc.com

Prenosi se od Enesa b. Malika, radijallahu anhu, da je neki čovjek, koji se spremao na putovanje, došao kod Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, tražeći dozvolu i opskrbu. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, proučio mu je dovu čija će mu korist biti poput opskrbe, a najbolja opskrba je provođenje dužnosti i ostavljanje zabrana. Čovjek je zatražio još, želeći korist i blagoslov dove, pa mu je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, unoseći radost u njegovo srce, kazao: "I neka ti grijesi budu oprošteni." Poslije je ovaj čovjek zatražio još, želeći korist i blagoslov dove, a Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, završio je riječima koje sadrže svako dobro i uspjeh, proučivši mu dovu da mu Allah olakša dobro na oba svijeta, bez obzira gdje se ono nalazio i u kojem vremenu bio.

Pročitaj na HadeethEnc.com