Dove noćnog namaza (tehedžud)

Od Ibn Abbasa, r.a., prenosi se da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., kada bi klanjao dobrovoljne noćne namaze učio dovu: "Allahu, neka Ti je hvala..." tj. svaki vid zahvale dužnost je Uzvišenom Allahu pripisati i to je Njegovo pravo, On je Taj Koji se hvali po Svojim svojstvima i imenima, zbog blagodati i darežljivosti, zbog stvaranja i davanja, naredbi i zakona. On je Onaj Kojem se zahvala iskazuje, na početku i na kraju, javno i tajno. "Ti održavaš nebesa i Zemlje...”, tj. Ti si ih stvorio iz ničeg, Ti ih održavaš onim što im odgovara, Ti si Stvoritelj, Onaj Koji daje opskrbu, Vladar koji određuje, Onaj Koji život i smrt daje. "Tebi hvala,Ti si Gospodar nebesa i Zemlje i onih koji su na njima...”, tj. Ti si njihov vlasnik i onoga na njima i u njima, Onaj Koji s njima postupa po Svojoj volji, Ti si ih stvorio iz ničeg, pa je Tvoja vlast nad njima, i niko s Tobom u tome udjela nema, niti s Tobom upravlja, blagoslovljen si Ti i uzvišen. "Neka Ti je hvala, Ti si svjetlo nebesa i Zemlje i onih na njima...” Jedno od Božijih svojstava jest i svojstvo svjetlosti. On je zaklonjen od Svojih stvorenja svjetlom, Onaj Koji osvjetljava nebesa i Zemlju, upućuje stanovnike nebesa i Zemlje. Ne treba nijekati svojstvo svjetlosti Uzvišenog Allaha ili ga tumačiti kao alegoriju. "Ti si Istina...” Ovo je jedno od Božijih imena i svojstava. Allah je Istina u Svom Biću i svojstvima, On je nužni uzrok postojanja sa potpunim svojstvima, Njegovo postojanje je nužnost Bića i ništa ne bi postojalo bez Njega. "Tvoje riječi su istina...”, tj. ono što Ti kažeš istina je i pravda, a neistina tome ne dolazi ni sprijeda ni straga. Nama laži u Tvojim obavještenjima, propisima i zakonima, obećanjima i prijetnjama. "Tvoje obećanje je istina...” Ovo znači: Ti ne iznevjeravaš obećanje, ono što Ti obećaš neminovno se izvršava, onako kako si Ti obećao, i u tome nema izmjene ili promjene. "Susret s Tobom je istina”, tj. nužno je da te Tvoji robovi sretnu, da ih nagradiš za njihova djela. Susret pretpostavlja viđenje Uzvišenog Allaha. "Džennet je istina, Vatra je istina...”, tj. postoje kako si Ti to potvrdio i obavijestio - da su pripremljeni za svoje stanovnike. To su dva staništa u koja će biti raspoređeni Božiji robovi. "Smak svijeta je istina...”, tj.Smak svijeta istina je od koje se ne može pobjeći, to je nužnost, a tad će biti kraj ovog, a početak budućeg svijeta. Riječi: "Allahu, Tebi se potčinjavam...” znače: potčinjavam se Tvome sudu i zakonu i zadovoljan sam time. A riječi: "U Tebe vjerujem...” znače: Tebe smatram istinom, kao i ono što si Ti objavio, i po tome radim. Riječi: "Na Tebe se oslanjam...” znače ovo: na Tebe se oslanjam i Tebi povjeravam sve svoje poslove. Riječi: "Ti si moj nepobitni argument...”, tj, pomoću argumenata što si mi ih Ti dao borim se i pobjeđujem one koji poriču. Riječi: "I s Tobom arbitriram...”, tj. svako ko odbije prihvatiti istinu, ili je niječe, pred Tobom ću se njime sporiti, Tebe stavljam kao onog ko presuđuje između nas, ostavljajući tako presuđivanje zulumćara i zemaljskih zakona ili vračara i drugih laičkih sistema kojima se obraćaju ljudi u svojim sporovima. Riječi: "Oprosti moje prošle i buduće grijehe, tajno ili javno, i one koje Ti znaš bolje od mene...", tj. oprosti mi ono što sam učinio ili ono što ću učiniti, ono što se pokaže javno bilo kome od Tvojih robova i ono što se sakrije od njih, i što ne zna niko drugi osim Tebe. Ovu je dovu završio riječima: "Nema boga osim Tebe", tj. ja se ne usmjeravam nikom drugom osim Tebi, jer svako drugo božanstvo lažno je, a moliti mu se propast je i grijeh. Ovo je tevhid (vjerovanje) s kojim je došao Allahov Poslanik, s.a.v.s., i kojeg je Uzvišeni Allah propisao Svojim robovima.

Pročitaj na HadeethEnc.com

Ebu Seleme b. Abdurahman b. Auf upitao je Aišu, majku vjernika o dovi koju je Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, učio na početku noćnog namaza, pa je Aiša kazala: "Učio je ovu dovu: Allahumme Rabbe Džebraile ve Mikaile ve Israfile - Allahu moj, Gospodaru Džebraila, i Mikaila i Israfila." Iako je Allah Gospodar svega, ova tri meleka izdvojena su radi njihove počasti i vrijednosti nad drugima. Džibril je prvi spomenut jer je njemu povjerena Objava i sve što je vezano za vjeru, on se o njoj brinuo i donosio je. Israfila je spomenuo na kraju jer će on puhnuti u rog, kada nastupi Sudnji dan, dok je Mikaila spomenuo u sredini jer njemu je povjereno upravljanje kišom i biljem i svime što je vezano za opskrbu. "Fatires-semavati vel-erd - Stvaratelju nebesa i Zemlje" Onaj Ko je Tvorac Zemlje i nebesa i Ko ih je iz ničega stvorio. "'alimel-gajbi veš-šehadeti - Znalče skrivenog i vidljivog": Ti Koji poznaješ ono što robovi skrivaju kao i ono što javno iznose. "Ente tahkumu bejne 'ibadike fi ma kanu fihi jahtelifun - Ti sudiš među robovima Svojim u pitanjima u kojima se oni razilaze": Ti sudiš među robovima u pitanjima vjere oko kojih se na dunjaluku razilaze. "Ihdini lima-htulife fihi minel-hakki bi iznike - Uputi me na istinu u onome u čemu su se ljudi razišli": Uputi me na ono što je ispravno u pitanjima vjere i dunjaluka oko kojih se ljudi razilazei olakšaj mi tu uputu. "Inneke tehdi men teša'u ila siratin mustekim - jer samo Ti na Pravi put upućuješ onoga koga Ti hoćeš.": Ti pokazuješ šta je ispravno kome hoćeš.

Pročitaj na HadeethEnc.com

Prenosi Ibn Abbas, radijallahu 'anhuma, da je jedne noći spavao u kući svoje tetke Mejmune, supruge Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, pa je Vjerovjesnik, sallallahu 'alejhi ve sellem, ustao, obavio nuždu, oprao lice i ruke i legao. Oprao je lice kako bi se osvježio, a ruke kako bi ih očistio. Zatim je ponovo ustao, došao do mješine (s vodom) i odvezao grlić koji se inače veže da nešto ne padne u vodu. Potom se abdestio za namaz ne trošeći mnogo vode, a perući svaki dio tijela koji treba oprati manje od tri puta, što je dozvoljeno, ali je Sunnet da se pere tri puta. Vodom je obuhvatio sve što treba i sve što je obavezno oprati - i onda klanjao noćni namaz. Tada sam i ja ustao i protegao se, veli Ibn Abbas, radijallahu 'anhuma, koji je pratio postupke Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem. Ovdje se protegao ne želeći da primijeti kako ga promatra. Dakle, to je bio uzrok zbog čega se Ibn Abbas pravio da se proteže, a to je uradio, jer u većini slučajeva, kada se čovjek osami u svojoj kući, čini postupke za koje ne želi da ih drugi vide, ili zbog toga što se bojao da Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, ne ostavi neka svoja djela, jer ga neko prati, s obzirom da je poznato da je Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, ostavljao neka djela, iz straha da se ona ne stave u obavezu njegovom ummetu. Zato je želio da skrije to djelo, kako bi od Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, naučio sve detalje od vremena kada ustane dok ne dođe poziv za sabah namaz. Ovo samo ukazuje na trud koji je Ibn Abbas, radijallahu 'anhuma, ulagao na putu sticanja znanja sa izvora. Zatim kaže: "Abdestio sam se." U drugoj verziji stoji: "Abdestio sam se slično onome kako se on abdestio." U verziji koju prenosi Buhari stoji: "Ustao sam i radio sve što on radi." On je ustao da klanja, a ja sam stao s njegove lijeve strane. Dakle, kada je Ibn Abbas vidio da Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, klanja, priključio mu se, ali je stao s njegove lijeve strane. Međutim, Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, uzeo ga je za uho i premjestio na desnu stranu. U jednoj predaji stoji da je Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, stavio svoju desnu ruku na njegovu glavu, te je uzeo za njegovo desno uho, okrećući ga rukom. Prvo je stavio ruku, kako bi mogao uzeti uho ili je pak ruka bez namjere pala na uho, ili da se spusti njen berićet, kako bi zapamtio sve Poslanikove, sallallahu 'alejhi ve sellem, postupke te noći. Okrenuo mu je uho kako bi ga upozorio da je prekršio sunnet ili da ga upozori da što bolje zapamti te radnje, ili da mu ukloni drijemež, ili da ga premjesti na desnu stranu ili da mu dadne do znanja da nije sam, jer je bila velika tama, kao što je to kazao Ibn Abbas u verziji koja se nalazi kod Buharije, ili da ga razbudi ili da mu pokaže koliko ga voli, jer je Ibn Abbas bio dječak, kojem je, kao malo djetetu, bila potrebna ljubav. Dakle, Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, premjestio ga je na desnu stranu, jer to je mjesto gdje klanja džematlija kada je sam sa imamom. "Završio je svoj namaz s trinaestim rekatom", tj. klanjao je trinaest rekata računajući i rekat vitr namaza, a između svaka dva rekata predavao je selam, kao što se spominje u verziji kod Buharije, a u verziji kod Buharije i Muslima stoji: "Zatim je klanjao dva rekata, zatim dva, zatim dva, zatim dva, zatim dva, zatim dva, a onda je klanjao vitr namaz jedan rekat, odvojeno od prethodna dva rekata. Klanjao je šest puta po dva rekata, što iznosi dvanaest rekata. S obzirom da je ukupno klanjao trinaest, nije mu ostao osim jedan rekat vitr namaza. Zatim je legao i zaspao, tako da je počeo puhati - a obično je puhao kada spava. Potom ga je Bilal obavijestio da je vrijeme za (sabah) namaz, pa je klanjao dva rekata sunneta, a onda je otišao u džamiju i klanjao farz u džematu, i nije se ponovo abdestio, nego je to učinio sa onim prethodnim abdestom. Ovo je naravno specifičnost Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, kojem san nije kvario abdest, jer su samo njegove oči spavale, dok srce nije, jer da je kojim slučajem izgubio abdest u snu, to bi osjetio, za razliku od drugih ljudi. Kada ga je Aiša, radijallahu 'anha, upitala: "Zar spavaš prije nego klanjaš vitr?" On je kazao: "Moje oči spavaju, ali srce ne spava." U svojoj bi dovi Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, tu noć, između ostalog, govorio: "Allahu, učini da u mome srcu bude svjetlo, i u mojim očima svjetlo, i u mojim ušima svjetlo, i s moje desne strane svjetlo, i s moje lijeve strane svjetlo, i iznad mene svjetlo, i ispod mene svjetlo, i ispred mene svjetlo, i iza mene svjetlo, i obasjaj me svjetlom!" Molio je Allaha da mu osvijetli tjelesne organe i strane, a pod ovim se misli na pojašnjavanje istine i uputu ka njoj. Traži je od Allaha svjetlo za sve tjelesne organe, svoje postupke, strane kojim se kreće, kako ne bi skrenuo sa tog puta.

Pročitaj na HadeethEnc.com

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nas obavještava da je Gospodar najbliži Svome robu u zadnjoj trećini noći. Prema tome, ako neko može da u tim momentima bude od onih koji čine ibadet, koji klanjaju, koji se kaju i koji spominju Allaha - to je stvar koju ne treba propuštati u vezi sa kojom se treba jako truditi.

Koristi

• Podsticaj da musliman spominje Allaha u zadnjoj trećini noći.
• Vremena se međusobno razlikuju kada je posrijedi spominjanje Allaha, dova i namaz.
• U ovom hadisu se navodi: "Gospodar je Svome robu najbliži", a u drugom: "Rob je svome Gospodaru najbliži u trenucima sedžde." Razlika je u tome što se u ovome hadisu navodi vrijeme kada je Gospodar najbliži Svojim robovima, a to je zadnja trećina noći, a u drugom hadisu se navodi stanje u kojem je rob najbliži Gosodaru, a to jestanje sedžde.

Pročitaj na HadeethEnc.com

U svakoj noći ima period kada Allah uslišava dovu i kada god rob u tom periodu uči dovu koja nije traženje zabranjenog, Allah će mu uslišati.

Pročitaj na HadeethEnc.com