Sura Yusuf, 90. ajet

12:90

قَالُوٓاْ أَءِنَّكَ لَأَنتَ يُوسُفُۖ قَالَ أَنَا۠ يُوسُفُ وَهَٰذَآ أَخِيۖ قَدۡ مَنَّ ٱللَّهُ عَلَيۡنَآۖ إِنَّهُۥ مَن يَتَّقِ وَيَصۡبِرۡ فَإِنَّ ٱللَّهَ لَا يُضِيعُ أَجۡرَ ٱلۡمُحۡسِنِينَ ٩٠

Qālū a'innaka la anta yūsufu qāla ana yūsufu wahādhā akhī qad mannallāhu 'alaynā innahū man yattaqi wayasbir fa innallāha lā yudī'u ajral-muhsinīn

"A da ti nisi, uistinu, Jusuf?" – povikaše oni. – "Da, ja sam Jusuf, a ovo je brat moj, Allah nam je milost darovao; ko se bude Allaha bojao i ko strpljiv bude bio – pa, Allah, uistinu, neće dopustiti da propadne nagrada onima koji dobra djela čine."

Tefsir

Oni se iznenadiše i rekoše: "Ti si Jusuf!?" On im reče: "Da, ja sam Jusuf, a ovaj kojeg vidite sa mnom je moj rođeni brat. Allah nam je dao velike blagodati, izbavio nas i spasio i na dunjaluku nas uzdigao. Ko se Allaha boji čineći ono što je On naredio i kloneći se onoga što je zabranio, i strpi se na nedaćama - takav je dobročinitelj, a Allah neće dozvoliti da propadne nagrada dobročinitelja, već će je sačuvati."