Qabasوَجَآءَتۡ سَيَّارَةٞ فَأَرۡسَلُواْ وَارِدَهُمۡ فَأَدۡلَىٰ دَلۡوَهُۥۖ قَالَ يَٰبُشۡرَىٰ هَٰذَا غُلَٰمٞۚ وَأَسَرُّوهُ بِضَٰعَةٗۚ وَٱللَّهُ عَلِيمُۢ بِمَا يَعۡمَلُونَ ١٩
Wajā'at sayyāratun fa arsalū wāridahum fa adlā dalwahū qāla yābushrā hādhā ghulāmun wa asarrūhu bidā'atan wallāhu 'alīmu bimā ya'malūn
I dođe jedna karavana, te poslaše vodonošu svoga i on spusti vedro svoje. "Muštuluk!" – viknu on – "evo jednog dječaka!" I oni su ga kao trgovačku robu sakrili, a Allah dobro zna ono što su uradili.
Tefsir
Jedna karavana je putovala pa poslaše jednog od njih da potraži vodu, i on spusti kofu u bunar, te se Jusuf zakači za uže. Kada taj čovjek to vidje, reče ushićeno: "Radosna vijest, evo ga dječak", i sakri ga on sa nekim njegovim drugovima da ga ne vidi ostatak karavane, želeći da im on bude trgovačka roba. Allah zna ono što su uradili sa Jusufom, ponizivši ga i prodavši, i Allahu ništa nije skriveno od njihovih djela.