Qabasحَتَّىٰٓ إِذَا ٱسۡتَيۡـَٔسَ ٱلرُّسُلُ وَظَنُّوٓاْ أَنَّهُمۡ قَدۡ كُذِبُواْ جَآءَهُمۡ نَصۡرُنَا فَنُجِّيَ مَن نَّشَآءُۖ وَلَا يُرَدُّ بَأۡسُنَا عَنِ ٱلۡقَوۡمِ ٱلۡمُجۡرِمِينَ ١١٠
Hattā idhastay'asar-rusulu wazannū annahum qad kudhibū jā'ahum nasrunā fanujjiya man nashā'u walā yuraddu ba sunā 'anil-qawmil-mujrimīn
I kad bi poslanici gotovo nadu izgubili i pomišljali da će ih lašcima proglasiti, pomoć Naša bi im došla; Mi bismo spasili one koje smo Mi htjeli, a kazna Naša ne bi mimoišla narod nevjernički.
Tefsir
Mi odlažemo kaznu neprijateljima Naših poslanika kao vid obmane sve dok ne pomisle poslanici da ti nevjernici neće biti uništeni, i dok ne pomisle nevjernici da su ih poslanici lagali prijeteći im kaznom koja čeka one koji poslanike utjeruju u laž - Naša pomoć poslanicima bi stigla i spasili bismo ih zajedno sa vjernicima od uništenja koje će zadesiti poricatelje. Niko ne može prestupnike spasiti Naše kazne kada dođe njeno vrijeme.