Qabasقَالُواْ مَآ أَخۡلَفۡنَا مَوۡعِدَكَ بِمَلۡكِنَا وَلَٰكِنَّا حُمِّلۡنَآ أَوۡزَارٗا مِّن زِينَةِ ٱلۡقَوۡمِ فَقَذَفۡنَٰهَا فَكَذَٰلِكَ أَلۡقَى ٱلسَّامِرِيُّ ٨٧
Qālū mā akhlafnā maw'idaka bimalkinā walākinnā hummilnā awzāram min zīnatil-qawmi faqadhafnāhā fakadhālika alqas-sāmiriyy
"Nismo prekršili dato ti obećanje od svoje volje" – odgovoriše. "Bili smo natovareni teretima, nakitom narodnim, pa smo to bacili." A to isto uradio je i Samirija,
Tefsir
Sinovi Israilovi odgovoriše svom poslaniku: “O Musa, nismo te iznevjerili kršeći dato obećanje od svoje volje, već smo nosili nakit faraonova naroda sa sobom i pobacali ga u neku rupu kako bi ga se riješili.” A ِSamirija je uzeo šaku zemlje ispod Džibrilova konja i bacio ga na ono zlato i na vatru.