Qabasقَالَ سَـَٔاوِيٓ إِلَىٰ جَبَلٖ يَعۡصِمُنِي مِنَ ٱلۡمَآءِۚ قَالَ لَا عَاصِمَ ٱلۡيَوۡمَ مِنۡ أَمۡرِ ٱللَّهِ إِلَّا مَن رَّحِمَۚ وَحَالَ بَيۡنَهُمَا ٱلۡمَوۡجُ فَكَانَ مِنَ ٱلۡمُغۡرَقِينَ ٤٣
Qāla sa'āwī ilā jabalin ya'simunī minal-mā'i qāla lā 'āsimal-yawma min amrillāhi illā mar rahima wahāla baynahumal-mawju fakāna minal-mughraqīn
a on reče: "Skloniću se na kakvo brdo koje će me od vode zaštititi." – "Niko danas Allahove kazne neće pošteđen biti, osim onoga kome se On smilovao!" – reče Nuh, i val ih razdvoji, i on potopljen bî.
Tefsir
Sin mu reče: "Potražiću utočište na visokoj planini koja će spriječiti dolazak vode do mene." Nuh mu reče: "Danas ništa ne može spriječiti Allahovu kaznu koja dolazi u vidu davljenja potopom, osim Allah, onome kome se On smiluje." I talas ih razdvoji, Nuha i njegovog sina nevjernika, koji bijaše od potopljenih zbog svog nevjerstva.