Qabasوَأَمَّا ثَمُودُ فَهَدَيۡنَٰهُمۡ فَٱسۡتَحَبُّواْ ٱلۡعَمَىٰ عَلَى ٱلۡهُدَىٰ فَأَخَذَتۡهُمۡ صَٰعِقَةُ ٱلۡعَذَابِ ٱلۡهُونِ بِمَا كَانُواْ يَكۡسِبُونَ ١٧
Wa ammā thamūdu fahadaynāhum fastahabbul-'amā 'alal-hudā fa akhadhathum sā'iqatul-'adhābil-hūni bimā kānū yaksibūn
I Semudu smo na Pravi put ukazivali, ali, njima je bila milija sljepoća od Pravog puta, pa ih je stigla sramna kazna od munje, prema onome kako su zaslužili,
Tefsir
Semudu, narodu Salihovom, pojasnili smo Pravi put, ali su se oni opredijelili za stranputicu, a ne za uputu. Uništeni su munjom, koja im je bila ponižavajuća kazna jer su bili nevjernici i odani grijesima.