Sura At-Tawbah, 117. ajet

9:117

لَّقَد تَّابَ ٱللَّهُ عَلَى ٱلنَّبِيِّ وَٱلۡمُهَٰجِرِينَ وَٱلۡأَنصَارِ ٱلَّذِينَ ٱتَّبَعُوهُ فِي سَاعَةِ ٱلۡعُسۡرَةِ مِنۢ بَعۡدِ مَا كَادَ يَزِيغُ قُلُوبُ فَرِيقٖ مِّنۡهُمۡ ثُمَّ تَابَ عَلَيۡهِمۡۚ إِنَّهُۥ بِهِمۡ رَءُوفٞ رَّحِيمٞ ١١٧

Llaqat tāballāhu 'alan-nabiyyi wal-muhājirīna wal-ansāril-ladhīnat-taba'ūhu fī sā'atil-'usrati mim ba'di mā kāda yazīghu qulūbu farīqim minhum thumma tāba 'alayhim innahū bihim ra'ūfur rahīm

Allah je oprostio Vjerovjesniku, i muhadžirima i ensarijama, koji su ga u teškom času slijedili, u vrijeme kada se srca nekih od njih zamalo nisu pokolebala; On je poslije i njima oprostio, jer je On prema njima blag i milostiv,

Tefsir

Allah je oprostio vjerovjesniku Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem, kada je licemjerima dozvolio izostanak iz Pohoda na Tebuk, oprostio je i muhadžirima i ensarijama koji nisu izostali, nego su ga u tom teškom času, u Pohodu na Tebuk, slijedili, kada je bila velika vrućina, manjak snage, a neprijatelj je bio jak. U to vrijeme srca nekih od njih zamalo se nisu pokolebala i napustila pohod, jer su bili u teškoj situaciji. Allah ih je poslije učvrstio i pomogao u njihovoj nakani da krenu u boj, te im je poslije i oprostio. On je prema njima, zaista, milosrdan i milostiv, a ta milost se, pored ostaloga, ogleda i u činjenici da ih je usmjerio ka pokajanju, a onda to pokajanje i prihvatio.