أَمۡ لَهُمۡ شُرَكَٰٓؤُاْ شَرَعُواْ لَهُم مِّنَ ٱلدِّينِ مَا لَمۡ يَأۡذَنۢ بِهِ ٱللَّهُۚ وَلَوۡلَا كَلِمَةُ ٱلۡفَصۡلِ لَقُضِيَ بَيۡنَهُمۡۗ وَإِنَّ ٱلظَّٰلِمِينَ لَهُمۡ عَذَابٌ أَلِيمٞ ٢١
Am lahum shurakā'u shara'ū lahum minad-dīni mā lam ya'dham bihillāhu walawlā kalimatul-fasli laqudiya baynahum wa innaz-zālimīna lahum 'adhābun alīm
Zar oni da imaju bogove koji im propisuju da vjeruju ono što Allah nije naredio? Da nije Riječi prije izrečene, među njima bi već bilo presuđeno. – A nevjernike, doista, čeka patnja nesnosna.
Tefsir
Zar mušrici da imaju ortake i božanstva pored Allaha koja im u vjeri propisuju ono što Allah nije dozvolio, kao što je širk, dozvoljavanje harama ili zabranjivanje halala? Da nije Riječi odluke koju je Allah odredio za sud među onima koji se suprotstavljaju, njima bi već bilo presuđeno. A zulumćarima koji čine širk Allahu i grijehe, doista, pripada patnja bolna koja ih čeka na Sudnjem danu.