Sura As-Sajdah, 27. ajet

32:27

أَوَلَمۡ يَرَوۡاْ أَنَّا نَسُوقُ ٱلۡمَآءَ إِلَى ٱلۡأَرۡضِ ٱلۡجُرُزِ فَنُخۡرِجُ بِهِۦ زَرۡعٗا تَأۡكُلُ مِنۡهُ أَنۡعَٰمُهُمۡ وَأَنفُسُهُمۡۚ أَفَلَا يُبۡصِرُونَ ٢٧

Awalam yaraw annā nasūqul-mā'a ilal-ardil-juruzi fanukhriju bihī zar'an ta'kulu minhu an'āmuhum wa anfusuhum afalā yubsirūn

Kako oni ne vide da Mi gonimo kišu u ogoljelu zemlju, i činimo da, uz pomoć njenu, niče rastinje kojim se hrani stoka njihova, a i oni sami – pa zašto neće da vide?!

Tefsir

Zar višebošci, poricatelji proživljenja, ne primjećuju kako Allah, džellešanuhu, dovodi vodu u ogoljelu zemlju, u suhe predjele, pa pomoću nje izvodi usjeve i plodove zelene – hranu njima i stoci njihovoj, devama, kravama i ovcama? Zar neće, odista, razmisliti o moći i veličini Onog Koji to čini? Kad bi razmislili o tome, zaključili bi da je Allah kadar mrtve oživiti.