Qabasوَأَصۡبَحَ ٱلَّذِينَ تَمَنَّوۡاْ مَكَانَهُۥ بِٱلۡأَمۡسِ يَقُولُونَ وَيۡكَأَنَّ ٱللَّهَ يَبۡسُطُ ٱلرِّزۡقَ لِمَن يَشَآءُ مِنۡ عِبَادِهِۦ وَيَقۡدِرُۖ لَوۡلَآ أَن مَّنَّ ٱللَّهُ عَلَيۡنَا لَخَسَفَ بِنَاۖ وَيۡكَأَنَّهُۥ لَا يُفۡلِحُ ٱلۡكَٰفِرُونَ ٨٢
Wa asbahal-ladhīna tamannaw makānahū bil-amsi yaqūlūna wayka'annallāha yabsutur-rizqa liman yashā'u min 'ibādihī wayaqdiru lawlā am mannallāhu 'alaynā lakhasafa binā wayka'annahū lā yuflihul-kāfirūn
A oni koji su ranije priželjkivali da su na njegovu mjestu, stadoše govoriti: "Zar ne vidite da Allah daje obilje onome od robova Svojih kome On hoće, a i da uskraćuje? Da nam Allah nije milost Svoju ukazao, i nas bi u zemlju utjerao. Zar ne vidite da nezahvalnici nikad neće uspjeti?"
Tefsir
Oni koji su, ushićeni Karunovim imetkom i njegovim položajem, priželjkivali da i njima budu dati ovozemaljski ukrasi, počeše govoriti kajući se: “Allah je Onaj Koji podastire opskrbu Svojim robovima kojima hoće i uskraćuje je kome On hoće! Da nam dragi Allah nije Svoju milost i dobrotu ukazao, sigurno bi i nas, s Karunom, u zemlju utjerao, tim više jer smo bili zadivljeni njegovim imetkom i položajem. Pa zar ne vidite da nevjernici neće postići ono što žele i da se neće spasiti od onog od čega strepe, ni na dunjaluku, ni na Ahiretu, te da će njihov kraj koban biti?”