Qabasمَا كَانَ لِبَشَرٍ أَن يُؤۡتِيَهُ ٱللَّهُ ٱلۡكِتَٰبَ وَٱلۡحُكۡمَ وَٱلنُّبُوَّةَ ثُمَّ يَقُولَ لِلنَّاسِ كُونُواْ عِبَادٗا لِّي مِن دُونِ ٱللَّهِ وَلَٰكِن كُونُواْ رَبَّٰنِيِّـۧنَ بِمَا كُنتُمۡ تُعَلِّمُونَ ٱلۡكِتَٰبَ وَبِمَا كُنتُمۡ تَدۡرُسُونَ ٧٩
Mā kāna libasharin an yu'tiyahullāhul-kitāba wal-hukma wan-nubuwwata thumma yaqūla lin-nāsi kūnū 'ibādal lī min dūnillāhi walākin kūnū rabbāniyyina bimā kuntum tu'allimūnal-kitāba wabimā kuntum tadrusūn
Nezamislivo je da čovjek kome Allah da Knjigu i mudrost i vjerovjesništvo – poslije rekne ljudima: "Klanjajte se meni, a ne Allahu!" – nego: "Budite Božiji ljudi jer vi Knjigu znate i nju proučavate!"
Tefsir
Nije primjereno čovjeku da mu Allah objavi Knjigu, podari znanje i razumijevanje i učini ga vjerovjesnikom, a da on nakon toga govori ljudima: "Budite moji, a ne Allahovi, robovi." Naprotiv, takav govori ljudima: "Budite učeni koji rade po znanju, odgajajte ljude i popravljajte njihovo stanje, jer vi učite i razumijete Božiju knjigu i njoj podučavate ljude."