Qabasثُمَّ أَنزَلَ عَلَيۡكُم مِّنۢ بَعۡدِ ٱلۡغَمِّ أَمَنَةٗ نُّعَاسٗا يَغۡشَىٰ طَآئِفَةٗ مِّنكُمۡۖ وَطَآئِفَةٞ قَدۡ أَهَمَّتۡهُمۡ أَنفُسُهُمۡ يَظُنُّونَ بِٱللَّهِ غَيۡرَ ٱلۡحَقِّ ظَنَّ ٱلۡجَٰهِلِيَّةِۖ يَقُولُونَ هَل لَّنَا مِنَ ٱلۡأَمۡرِ مِن شَيۡءٖۗ قُلۡ إِنَّ ٱلۡأَمۡرَ كُلَّهُۥ لِلَّهِۗ يُخۡفُونَ فِيٓ أَنفُسِهِم مَّا لَا يُبۡدُونَ لَكَۖ يَقُولُونَ لَوۡ كَانَ لَنَا مِنَ ٱلۡأَمۡرِ شَيۡءٞ مَّا قُتِلۡنَا هَٰهُنَاۗ قُل لَّوۡ كُنتُمۡ فِي بُيُوتِكُمۡ لَبَرَزَ ٱلَّذِينَ كُتِبَ عَلَيۡهِمُ ٱلۡقَتۡلُ إِلَىٰ مَضَاجِعِهِمۡۖ وَلِيَبۡتَلِيَ ٱللَّهُ مَا فِي صُدُورِكُمۡ وَلِيُمَحِّصَ مَا فِي قُلُوبِكُمۡۚ وَٱللَّهُ عَلِيمُۢ بِذَاتِ ٱلصُّدُورِ ١٥٤
Thumma anzala 'alaykum mim ba'dil-ghammi amanatan nu'āsan yaghshā tā'ifatam minkum watā'ifatun qad ahammathum anfusuhum yazunnūna billāhi ghayral-haqqi zannal-jāhiliyyati yaqūlūna hal lanā minal-amri min shay'in qul innal-amra kullahū lillāhi yukhfūna fī anfusihim mā lā yubdūna laka yaqūlūna law kāna lanā minal-amri shay'um mā qutilnā hāhunā qul law kuntum fī buyūtikum labarazal-ladhīna kutiba 'alayhimul-qatlu ilā madāji'ihim waliyabtaliyallāhu mā fī sudūrikum waliyumahhisa mā fī qulūbikum wallāhu 'alīmu bidhātis-sudūr
Zatim vam je, poslije nevolje, spokojstvo ulio, san je neke od vas uhvatio, a drugi su se brinuli samo o sebi, misleći o Allahu ono što nije istina, kao što pagani misle govoreći: "Gdje je pobjeda koja nam je obećana?" Reci: "O svemu odlučuje samo Allah!" Oni u sebi kriju ono što tebi ne pokazuju. "Da smo se za bilo šta pitali", govore oni, "ne bismo ovdje izginuli." Reci: "I da ste u kućama svojim bili, opet bi oni kojima je suđeno da poginu na mjesta pogibije svoje izišli, da bi Allah ispitao ono što je u vašim grudima i da bi istražio ono što je u vašim srcima – a Allah zna svačije misli."
Tefsir
Zatim je Uzvišeni Allah nakon tjeskobe na vas spustio smiraj i pouzdanje; i one od vas koji su čvrsto vjerovali u Allahovo obećanje obuzeo je drijemež usljed jakog osjećaja sigurnosti i spokoja, dok munafike, koji su brinuli samo o tome kako da se izvuku, nije obuzeo ni spokoj ni drijemež, već je u njihovim srcima bila briga i strepnja. Munafici o Allahu imaju ružno mišljenje, jer smatraju da Allah neće pomoći Svog poslanika i Svoje robove vjernike, i takvo mišljenje imaju pagani koji nisu Allaha ispravno spoznali niti poštovali. Ovi munafici govore, zbog svog nepoznavanja Allaha: "Nas niko ne pita da li trebamo ići u bitku ili ne, a da se pitamo ne bismo izašli u boj." Reci im, o Allahov Poslaniče: "Sva odredba je u Allaha, On je Taj Koji određuje šta On hoće, i sudi onako kako On hoće, i On je odredio da izađete u boj." Ovi munafici u svojim dušama skrivaju sumnju i ružno mišljenje o Allahu koje ti ne ispoljavaju, i govore: "Da se mi pitamo, ne bismo izlazili u boj pa da budemo ubijani na ovom mjestu." Reci im, o Vjerovjesniče: "Kada biste bili u svojim kućama, daleko od bojnog polja, stigla bi smrt onoga kome je propisana, gdje god bio. Allah je ovo odredio samo da bi na vidjelo izašle vaše namjere koje u prsima krijete, i kako bi se odvojili vjernici od licemjera. Allah zna ono što je u prsima Njegovih robova, i ništa Mu skriveno nije."