Qabasوَٱلَّذِينَ تَبَوَّءُو ٱلدَّارَ وَٱلۡإِيمَٰنَ مِن قَبۡلِهِمۡ يُحِبُّونَ مَنۡ هَاجَرَ إِلَيۡهِمۡ وَلَا يَجِدُونَ فِي صُدُورِهِمۡ حَاجَةٗ مِّمَّآ أُوتُواْ وَيُؤۡثِرُونَ عَلَىٰٓ أَنفُسِهِمۡ وَلَوۡ كَانَ بِهِمۡ خَصَاصَةٞۚ وَمَن يُوقَ شُحَّ نَفۡسِهِۦ فَأُوْلَٰٓئِكَ هُمُ ٱلۡمُفۡلِحُونَ ٩
Walladhīna tabawwa'ud-dāra wal-īmāna min qablihim yuhibbūna man hājara ilayhim walā yajidūna fī sudūrihim hājatam mimmā ūtū wayu'thirūna 'alā anfusihim walaw kāna bihim khasāsatun waman yūqa shuhha nafsihī fa ulā'ika humul-muflihūn
i onima koji su Medinu za življenje izabrali i domom prave vjere još prije njih je učinili; oni vole one koji im se doseljavaju i u grudima svojim nikakvu tegobu, zato što im se daje, ne osjećaju, i više vole njima nego sebi, mada im je i samima potrebno. A oni koji se uščuvaju lakomosti, oni će, sigurno, uspjeti.
Tefsir
Ensarije (pomagači vjere) koji su se naselili u Medinu prije muhadžira (iseljenika iz Mekke) i koji su odabrali vjeru u Allaha i Njegova Poslanika, vole one koji su im kao iseljenici pristigli iz Mekke. Oni prema muhadžirima ne osjećaju zlobu i zavist, ako im se dadne nešto iz plijena, a njima se dadne. U dunjalučkim dobrima oni su davali prednost muhadžirima, iako su sami bili u potrebi i siromaštvu. Onaj koga Allah sačuva od pohlepe za imetkom, pa ga on dijeli na Njegovom putu, imat će uspjeh, te će postići ono čemu teži, i sačuvati se onoga od čega strahuje.