Qabasإِذۡ جَعَلَ ٱلَّذِينَ كَفَرُواْ فِي قُلُوبِهِمُ ٱلۡحَمِيَّةَ حَمِيَّةَ ٱلۡجَٰهِلِيَّةِ فَأَنزَلَ ٱللَّهُ سَكِينَتَهُۥ عَلَىٰ رَسُولِهِۦ وَعَلَى ٱلۡمُؤۡمِنِينَ وَأَلۡزَمَهُمۡ كَلِمَةَ ٱلتَّقۡوَىٰ وَكَانُوٓاْ أَحَقَّ بِهَا وَأَهۡلَهَاۚ وَكَانَ ٱللَّهُ بِكُلِّ شَيۡءٍ عَلِيمٗا ٢٦
Idh ja'alal-ladhīna kafarū fī qulūbihimul-hamiyyata hamiyyatal-jāhiliyyati fa anzalallāhu sakīnatahū 'alā rasūlihī wa'alal-mu'minīna wa alzamahum kalimatat-taqwā wakānū ahaqqa bihā wa ahlahā wakānallāhu bikulli shay'in 'alīmā
Kad su nevjernici punili svoja srca žarom, žarom paganskim, Allah je spustio smirenost Svoju na Poslanika Svoga i na vjernike i obavezao ih da ispunjavaju ono zbog čega će postati pravi vjernici – a oni i jesu najpreči i najdostojniji za to – a Allah sve zna.
Tefsir
Kad su Mekanci koji ne vjeruju u svoja srca žest pagansku ubacili i nisu se povinovali istini i Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem – njih je inat naveo na nevjerstvo i poricanje, pa su u godini Hudebije zapriječili Poslaniku, s.a.v.s., ulazak u Mekku. Tad je Svemogući Allah ulio u Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i njegove drugove smiraj, te nisu mnogobošcima uzvratili istom mjerom, i ulio je u njih čvrsto uvjerenje, postojanost na izričaju svjedočenja da nema istinskog božanstva osim Allaha, riječi na kojima počiva cjelokupna bogobojaznost, a koje su oni svojski prihvatili i u potpunosti realizirali. A Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, i ashabi preči su i dostojniji riječima “la ilahe illallah” od nevjernikā. Allahu je sve poznato, bilo bezazleno ili golemo, ništa Mu nije skriveno.