Qabasيَٰٓأَيُّهَا ٱلَّذِينَ ءَامَنُوٓاْ إِذَا تَدَايَنتُم بِدَيۡنٍ إِلَىٰٓ أَجَلٖ مُّسَمّٗى فَٱكۡتُبُوهُۚ وَلۡيَكۡتُب بَّيۡنَكُمۡ كَاتِبُۢ بِٱلۡعَدۡلِۚ وَلَا يَأۡبَ كَاتِبٌ أَن يَكۡتُبَ كَمَا عَلَّمَهُ ٱللَّهُۚ فَلۡيَكۡتُبۡ وَلۡيُمۡلِلِ ٱلَّذِي عَلَيۡهِ ٱلۡحَقُّ وَلۡيَتَّقِ ٱللَّهَ رَبَّهُۥ وَلَا يَبۡخَسۡ مِنۡهُ شَيۡـٔٗاۚ فَإِن كَانَ ٱلَّذِي عَلَيۡهِ ٱلۡحَقُّ سَفِيهًا أَوۡ ضَعِيفًا أَوۡ لَا يَسۡتَطِيعُ أَن يُمِلَّ هُوَ فَلۡيُمۡلِلۡ وَلِيُّهُۥ بِٱلۡعَدۡلِۚ وَٱسۡتَشۡهِدُواْ شَهِيدَيۡنِ مِن رِّجَالِكُمۡۖ فَإِن لَّمۡ يَكُونَا رَجُلَيۡنِ فَرَجُلٞ وَٱمۡرَأَتَانِ مِمَّن تَرۡضَوۡنَ مِنَ ٱلشُّهَدَآءِ أَن تَضِلَّ إِحۡدَىٰهُمَا فَتُذَكِّرَ إِحۡدَىٰهُمَا ٱلۡأُخۡرَىٰۚ وَلَا يَأۡبَ ٱلشُّهَدَآءُ إِذَا مَا دُعُواْۚ وَلَا تَسۡـَٔمُوٓاْ أَن تَكۡتُبُوهُ صَغِيرًا أَوۡ كَبِيرًا إِلَىٰٓ أَجَلِهِۦۚ ذَٰلِكُمۡ أَقۡسَطُ عِندَ ٱللَّهِ وَأَقۡوَمُ لِلشَّهَٰدَةِ وَأَدۡنَىٰٓ أَلَّا تَرۡتَابُوٓاْ إِلَّآ أَن تَكُونَ تِجَٰرَةً حَاضِرَةٗ تُدِيرُونَهَا بَيۡنَكُمۡ فَلَيۡسَ عَلَيۡكُمۡ جُنَاحٌ أَلَّا تَكۡتُبُوهَاۗ وَأَشۡهِدُوٓاْ إِذَا تَبَايَعۡتُمۡۚ وَلَا يُضَآرَّ كَاتِبٞ وَلَا شَهِيدٞۚ وَإِن تَفۡعَلُواْ فَإِنَّهُۥ فُسُوقُۢ بِكُمۡۗ وَٱتَّقُواْ ٱللَّهَۖ وَيُعَلِّمُكُمُ ٱللَّهُۗ وَٱللَّهُ بِكُلِّ شَيۡءٍ عَلِيمٞ ٢٨٢
Yā'ayyuhal-ladhīna āmanū idhā tadāyantum bidaynin ilā ajalim musamman faktubūhu walyaktub baynakum kātibu bil-'adli walā ya'ba kātibun an yaktuba kamā 'allamahullāhu falyaktub walyumlilil-ladhī 'alayhil-haqqu walyattaqillāha rabbahū walā yabkhas minhu shay'an fa in kānal-ladhī 'alayhil-haqqu safīhan aw da'īfan aw lā yastatī'u an yumilla huwa falyumlil waliyyuhū bil-'adli wastashhidū shahīdayni mir rijālikum fa il lam yakūnā rajulayni farajulun wamra'atāni mimman tardawna minash-shuhadā'i an tadilla ihdāhumā fatudhakkira ihdāhumal-ukhrā walā ya'bash-shuhadā'u idhā mā du'ū walā tas'amū an taktubūhu saghīran aw kabīran ilā ajalihī dhālikum aqsatu 'indallāhi wa aqwamu lish-shahādati wa adnā allā tartābū illā an takūna tijāratan hādiratan tudīrūnahā baynakum falaysa 'alaykum junāhun allā taktubūhā wa ashhidū idhā tabāya'tum walā yudārra kātibun walā shahīdun wa in taf'alū fa innahū fusūqu bikum wattaqullāha wayu'allimukumullāhu wallāhu bikulli shay'in 'alīm
O vjernici, zapišite kada jedan od drugog pozajmljujete do određenoga roka. I neka jedan pisar između vas to vjerno napiše i neka se pisar ne uzdržava da napiše, ta Allah ga je poučio; neka on piše, a dužnik neka mu u pero kazuje i neka se boji Allaha, Gospodara svoga, i neka ne umanji ništa od toga. A ako je dužnik rasipnik ili slab, ili ako nije u stanju u pero kazivati, onda neka kazuje njegov staratelj, i to vjerno. I navedite dva svjedoka, dva muškarca vaša, a ako nema dvojice muškaraca, onda jednog muškarca i dvije žene, koje prihvaćate kao svjedoke; ako jedna od njih dvije zaboravi, neka je druga podsjeti. Svjedoci se trebaju na svaki poziv odazivati. I neka vam ne bude mrsko da ga utanačite pismeno, bio mali ili veliki, s naznakom roka vraćanja. To vam je kod Allaha ispravnije i prilikom svjedočenja jače, i da ne sumnjate – bolje; ali, ako je riječ o robi koju iz ruke u ruku obrćete, onda nećete zgriješiti ako to ne zapišete. Navedite svjedoke i kada kupoprodajne ugovore zaključujete i neka ne bude oštećen ni pisar, ni svjedok. A ako to učinite, onda ste zgriješili. I bojte se Allaha – Allah vas uči, i Allah sve zna.
Tefsir
O vi koji vjerujete u Allaha i slijedite Njegovog Poslanika, kada jedan od drugog pozajmljujete do određenog roka, zapišite taj dug. Neka ga neko zapiše pravedno, u skladu sa šerijatom. Neka se pisar ne suzdržava da zapiše dug onako kako ga je Allah naučio, pravedno. Neka ga zapiše onako kako mu diktira dužnik, tako da to bude njegovo priznanje, i nek se boji Allaha i neka ništa od duga ne oduzima, bilo kvantitativno ili kvalitativno. Ukoliko dužnik nije razborit ili je slab zbog malodobnosti, ludila, nijemosti i tome slično, neka izdiktira njegov staratelj, pravedno i objektivno. I tražite svjedočenje dvojice razumnih i pravednih muškaraca, pa ako ne nađete, onda muškarca i dvije žene čijom ste vjerom i pouzdanošću zadovoljni, tako da ako jedna od njih zaboravi, ona druga je podsjeti. I neka se svjedoci ne ustručavaju da svjedoče, kada se to od njih zatraži. Neka vam ne bude teško pisanje duga, bio veliki ili mali, do određenog roka, jer je zapisivanje duga pravednije u šerijatu, uz njega je svjedočenje potpunije, i njime je veća šansa da se otkloni svaka sumnja u vezi količine, vrste i roka duga. Međutim, ako se radi o vašem međusobnom poslovanju u kojem se roba preuzima i cijena plaća na licu mjesta, nema smetnje da to ne zapišete, ako nema potrebe. Propisano vam je svjedočenje pri kupoprodaji, kako bi se spriječio međusobni spor, i nije dozvoljeno nanošenje štete svjedocima niti pisarima, niti je njima dozvoljeno da nanesu štetu onome ko od njih traži pisanje ili svjedočenje. Ukoliko neko od vas nanese štetu drugom, time je izašao iz pokornosti Allahu. O vjernici, bojte se Allaha činjenjem onoga što vam je naredio i klonjenjem onoga što vam je zabranio, i Allah će vas podučiti onome u čemu je boljitak za vas i na dunjaluku ina ahiretu, a Allah sve zna i ništa Mu nije skriveno.