فَلَمَّا نَسُواْ مَا ذُكِّرُواْ بِهِۦ فَتَحۡنَا عَلَيۡهِمۡ أَبۡوَٰبَ كُلِّ شَيۡءٍ حَتَّىٰٓ إِذَا فَرِحُواْ بِمَآ أُوتُوٓاْ أَخَذۡنَٰهُم بَغۡتَةٗ فَإِذَا هُم مُّبۡلِسُونَ ٤٤
Falammā nasū mā dhukkirū bihī fatahnā 'alayhim abwāba kulli shay'in hattā idhā farihū bimā ūtū akhadhnāhum baghtatan fa idhā hum mublisūn
I kada bi zaboravili ono čime su opominjani, Mi bismo im kapije svega otvorili; a kad bi se onome što im je dato obradovali, iznenada bismo ih kaznili i oni bi odjednom svaku nadu izgubili,
Tefsir
Nakon što nisu uzeli pouku iz onog čime su bili opominjani, poput siromaštva i bolesti, i nisu provodili Allahove naredbe, postepeno smo ih u propast odvodili otvarajući im vrata opskrbe i dajući im bogatstvo nakon siromaštva, i zdravlje nakon bolesti. Pošto su se uzoholili i postali zadivljeni onim što im je dato, iznenada im je došla naša kazna, kad gle postadoše zbunjeni te izgubiše svaku nadu u ono što su priželjkivali.