ٱلنَّبِيُّ أَوۡلَىٰ بِٱلۡمُؤۡمِنِينَ مِنۡ أَنفُسِهِمۡۖ وَأَزۡوَٰجُهُۥٓ أُمَّهَٰتُهُمۡۗ وَأُوْلُواْ ٱلۡأَرۡحَامِ بَعۡضُهُمۡ أَوۡلَىٰ بِبَعۡضٖ فِي كِتَٰبِ ٱللَّهِ مِنَ ٱلۡمُؤۡمِنِينَ وَٱلۡمُهَٰجِرِينَ إِلَّآ أَن تَفۡعَلُوٓاْ إِلَىٰٓ أَوۡلِيَآئِكُم مَّعۡرُوفٗاۚ كَانَ ذَٰلِكَ فِي ٱلۡكِتَٰبِ مَسۡطُورٗا ٦
An-nabiyyu awlā bil-mu'minīna min anfusihim wa azwājuhū ummahātuhum wa ulul-arhāmi ba'duhum awlā biba'din fī kitābillāhi minal-mu'minīna wal-muhājirīna illā an taf'alū ilā awliyā'ikum ma'rūfan kāna dhālika fil-kitābi mastūrā
Vjerovjesnik treba biti preči vjernicima nego oni sami sebi, a žene njegove su – kao majke njihove. A srodnici, po Allahovoj Knjizi, preči su jedni drugima od ostalih vjernika i muhadžira; prijateljima svojim možete oporukom nešto ostaviti. To u Knjizi piše.
Tefsir
Poslanik plemeniti preči je i bliži vjernicima od njih samih u pogledu vjere i ovozemaljskih dobara, pa makar njihove duše nekom drugom težile, a žene njegove majke su pravovjernima. Allah, džellešanuhu, zabranio je da iko poslije Resulullahove, sallallahu 'alejhi ve sellem, smrti stupi u brak s bilo kojom njegovu ženom. I znajte da su srodnici muslimani jedni drugima preči u pogledu nasljeđivanja nego što su to vjernici i muhadžiri. Naime, u prvo vrijeme islama ljudi su jedni druge nasljeđivali po liniji vjere, ali je taj propis kasnije derogiran, pa je ostalo da se nasljeđuju samo srodnici. Ali ipak, muslimani mogu učiniti dobročinstvo prilikom sastavljanja oporuke i onima koji im nisu nasljednici, pa oporučiti da im se od njihova imetka udijeli jedan dio. Allah je odredio spomenuti propis, on je bio zapisan u Levhi-mahfuzu, pa ga dosljedno izvršavajte.