إِن كَانَتۡ إِلَّا صَيۡحَةٗ وَٰحِدَةٗ فَإِذَا هُمۡ خَٰمِدُونَ ٢٩
In kānat illā sayhatan wāhidatan fa idhā hum khāmidūn
samo bi se čuo jedan užasan krik, i oni bi odjednom svi pomrli.
Tefsir
Allah, džellešanuhu, kažnjavao ih je i uništavao jednim gromoglasom, pa bi poslije njega svi pomrli i ostali tamo gdje su se zatekli. Njihov primjer je kao upaljena vatra, koja se ugasi. Nikakva traga od njih nije ostalo.