Qabasفَأَجَآءَهَا ٱلۡمَخَاضُ إِلَىٰ جِذۡعِ ٱلنَّخۡلَةِ قَالَتۡ يَٰلَيۡتَنِي مِتُّ قَبۡلَ هَٰذَا وَكُنتُ نَسۡيٗا مَّنسِيّٗا ٢٣
Fa ajā'ahal-makhādu ilā jidh'in-nakhlati qālat yālaytanī mittu qabla hādhā wakuntu nasyam mansiyyā
I porođajni bolovi prisiliše je da dođe do stabla jedne palme. "Kamo sreće da sam ranije umrla i da sam potpuno u zaborav pala!" – uzviknu ona.
Tefsir
I Merjemu porođajni bolovi prisiliše da dođe do stabla neke palme gdje je, strepeći od osude svog naroda, povikala: “Kamo sreće da sam umrla prije nego što sam ovo doživjela! Kamo sreće da nisam ni postojala! Kamo sreće da me niko nije poznavao, kako o meni loše ne bi mislio!”