Qabasحَتَّىٰٓ إِذَا جَآءَ أَمۡرُنَا وَفَارَ ٱلتَّنُّورُ قُلۡنَا ٱحۡمِلۡ فِيهَا مِن كُلّٖ زَوۡجَيۡنِ ٱثۡنَيۡنِ وَأَهۡلَكَ إِلَّا مَن سَبَقَ عَلَيۡهِ ٱلۡقَوۡلُ وَمَنۡ ءَامَنَۚ وَمَآ ءَامَنَ مَعَهُۥٓ إِلَّا قَلِيلٞ ٤٠
Hattā idhā jā'a amrunā wafārat-tannūru qulnahmil fīhā min kullin zawjaynithnayni wa ahlaka illā man sabaqa 'alayhil-qawlu waman āmana wamā āmana ma'ahū illā qalīl
I kad je zapovijed Naša pala i voda s površine Zemlje pokuljala, Mi smo rekli: "Ukrcaj u lađu od svake životinjske vrste po jedan par, i čeljad svoju – osim onih o kojima je bilo govora – i vjernike!" – a malo je bilo onih koji su s njim vjerovali.
Tefsir
Nuh, 'alejhisselam, je završio gradnju lađe koju mu je Allah naredio, pa kada dođe Allahova odredba uništenja njegovog naroda i kada voda poče kuljati iz posuda u kojima su pravili hljeb, kao naznaka nastupanja potopa, rekosmo Nuhu, 'alejhisselam: "Odnesi na lađu od svake kopnene životinjske vrste po jedan par, muško i žensko, i povedi svoju porodicu osim onih kojima je propisano da budu potopljeni zbog svog nevjerstva. I povedi sa sobom sve vjernike iz tvog naroda." Od njegovog naroda je vjerovao samo mali broj ljudi tokom dugog perioda njegovog pozivanja u vjerovanje.