Qabasفَلَمۡ يَكُ يَنفَعُهُمۡ إِيمَٰنُهُمۡ لَمَّا رَأَوۡاْ بَأۡسَنَاۖ سُنَّتَ ٱللَّهِ ٱلَّتِي قَدۡ خَلَتۡ فِي عِبَادِهِۦۖ وَخَسِرَ هُنَالِكَ ٱلۡكَٰفِرُونَ ٨٥
Falam yaku yanfa'uhum īmānuhum lammā ra'aw ba sanā sunnatallāhil-latī qad khalat fī 'ibādihī wakhasira hunālikal-kāfirūn
Ali im vjerovanje njihovo, kada bi kaznu Našu doživjeli, ne bi nimalo bilo od koristi, prema Allahovom zakonu koji je vrijedio za sve robove Njegove koji su bili i nestali – i tada bi nevjernici stradali.
Tefsir
Međutim, njima to priznanje nimalo ne bi koristilo, jer je došlo kasno; kad nastupi kazna, pokajanje se tad ne uzima u obzir. Allahov je zakon u svemiru da se od nevjernikā ne prima vjerovanje niti pokajanje nakon što ih pogodi kazna. Ovako Svemogući Allah uništava Svoje neprijatelje, ohole, one koji se ne pokaju onda kad je pokajanje mjerodavno.