Sura At-Tawbah, 42. ajet

9:42

لَوۡ كَانَ عَرَضٗا قَرِيبٗا وَسَفَرٗا قَاصِدٗا لَّٱتَّبَعُوكَ وَلَٰكِنۢ بَعُدَتۡ عَلَيۡهِمُ ٱلشُّقَّةُۚ وَسَيَحۡلِفُونَ بِٱللَّهِ لَوِ ٱسۡتَطَعۡنَا لَخَرَجۡنَا مَعَكُمۡ يُهۡلِكُونَ أَنفُسَهُمۡ وَٱللَّهُ يَعۡلَمُ إِنَّهُمۡ لَكَٰذِبُونَ ٤٢

Law kāna 'aradan qarīban wasafaran qāsidal lattaba'ūka walākim ba'udat 'alayhimush-shuqqatu wasayahlifūna billāhi lawistata'nā lakharajnā ma'akum yuhlikūna anfusahum wallāhu ya'lamu innahum lakādhibūn

Da se radilo o plijenu nadohvat ruke i ne toliko dalekom pohodu, licemjeri bi te slijedili, ali im je put izgledao dalek. I oni će se zaklinjati Allahom: "Da smo mogli, doista bismo s vama pošli", i tako upropastiti sami sebe, a Allah zna da su oni lažljivci.

Tefsir

Kad je posrijedi borba, da se, o Vjerovjesniče, radi o materijalnoj koristi do koje je lahko doći, bez umora i poteškoće, pošli bi s tobom i munafici, oni koji inače izostaju. Međutim, njima, dvoličnjacima, učinila se ta razdaljina koju moraju prevaliti do neprijatelja veoma velikom pa su ostali kod kuće. A kad se vratiš u Medinu, oni će se pojaviti i zaklinjat će ti se Allahom: “Da smo ikako mogli, pošli bismo s vama u boj!” Oni se ovim lažnim zakletvama izlažu najžešćoj kazni, Allah zna da su njihove zakletve i isprike lažne i ništavne.