قِيلَ لَهَا ٱدۡخُلِي ٱلصَّرۡحَۖ فَلَمَّا رَأَتۡهُ حَسِبَتۡهُ لُجَّةٗ وَكَشَفَتۡ عَن سَاقَيۡهَاۚ قَالَ إِنَّهُۥ صَرۡحٞ مُّمَرَّدٞ مِّن قَوَارِيرَۗ قَالَتۡ رَبِّ إِنِّي ظَلَمۡتُ نَفۡسِي وَأَسۡلَمۡتُ مَعَ سُلَيۡمَٰنَ لِلَّهِ رَبِّ ٱلۡعَٰلَمِينَ ٤٤
Qīla lahadkhulis-sarha falammā ra'athu hasibathu lujjatan wakashafat 'an sāqayhā qāla innahū sarhum mumarradum min qawārīra qālat rabbi innī zalamtu nafsī wa aslamtu ma'a sulaymāna lillāhi rabbil-'ālamīn
"Uđi u dvoranu!" – bî joj rečeno. I kad ona pogleda, pomisli da je duboka voda, pa zadiže haljinu uz noge svoje. "Ova je dvorana uglačanim staklom popločana!" – reče on. – "Gospodaru moj" – uzviknu ona – "ja sam se prema sebi ogriješila i u društvu sa Sulejmanom predajem se Allahu, Gospodaru svjetova!"
Tefsir
Kraljici bī rečeno da uđe u Sulejmanov, alejhis-selam, dvorac čija je dvorana bila napravljena od uglačanog stakla, ispod kojeg bijaše voda. Kad je to ugledala, kraljica pomisli da je ispred nje nemirna voda u kojoj će smočiti svoju haljinu. Ne znajući za ono staklo, ona zadiže haljinu uz noge da prođe, a vjerovjesnik Sulejman, alejhis-selam, reče joj: “Ovo je dvorana koja je uglačanim staklom popločana! Nećeš nakvasiti odjeću jer je iznad vode staklo.” Sulejman, alejhis-selam, pozva je u islam, te ga ona prihvati. Izjavila je: “Gospodaru, sebi sam učinila nepravdu smatrajući Tebi druge ravnima. Predajem se Tebi slijedeći vjerovjesnika Sulejmana, da bih zajedno s njime robovala Tebi, Gospodaru svega što postoji!”