Qabasوَمَا مَنَعَ ٱلنَّاسَ أَن يُؤۡمِنُوٓاْ إِذۡ جَآءَهُمُ ٱلۡهُدَىٰ وَيَسۡتَغۡفِرُواْ رَبَّهُمۡ إِلَّآ أَن تَأۡتِيَهُمۡ سُنَّةُ ٱلۡأَوَّلِينَ أَوۡ يَأۡتِيَهُمُ ٱلۡعَذَابُ قُبُلٗا ٥٥
Wamā mana'an-nāsa an yu'minū idh jā'ahumul-hudā wayastaghfirū rabbahum illā an ta'tiyahum sunnatul-awwalīna aw ya'tiyahumul-'adhābu qubulā
A ljude, kada im dolazi uputa, odvraća od vjerovanja i od toga da od Gospodara svoga mole oprosta samo to što očekuju sudbinu drevnih naroda ili što čekaju da ih snađe kazna naočigled svega svijeta.
Tefsir
Ljude ne odvraća od vjerovanja u Allaha, slijeđenja Njegova Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, i traženja oprosta od Njega za grijehe ništa drugo osim oholosti i tvrdoglavosti koju pokazuju prema Resulullahu, sallallahu alejhi ve sellem, zatim traženje da ih zadesi ono što je zadesilo prijašnje nevjernike ili da im dođe očita kazna od Allaha.