Qabasوَٱلَّذِينَ إِذَا فَعَلُواْ فَٰحِشَةً أَوۡ ظَلَمُوٓاْ أَنفُسَهُمۡ ذَكَرُواْ ٱللَّهَ فَٱسۡتَغۡفَرُواْ لِذُنُوبِهِمۡ وَمَن يَغۡفِرُ ٱلذُّنُوبَ إِلَّا ٱللَّهُ وَلَمۡ يُصِرُّواْ عَلَىٰ مَا فَعَلُواْ وَهُمۡ يَعۡلَمُونَ ١٣٥
Walladhīna idhā fa'alū fāhishatan aw zalamū anfusahum dhakarullāha fastaghfarū lidhunūbihim waman yaghfirudh-dhunūba illallāhu walam yusirrū 'alā mā fa'alū wahum ya'lamūn
i za one koji se, kada grijeh počine ili kad se prema sebi ogriješe, Allaha sjete i oprost za grijehe svoje zamole – a ko će oprostiti grijehe ako ne Allah? – i koji svjesno u grijehu ne ustraju.
Tefsir
I to su oni koji ako učine grijeh sjete se Allaha i Njegove prijetnje grešnicima i obećanja bogobojaznima, pa zatraže od svog Gospodara da im prekrije grijehe i pređe preko njih, jer jedino On prašta grijehe. Takvi ne ustrajavaju u činjenju grijeha, i znaju da su grešni i da Allah prašta sve grijehe.