۞ أَلَمۡ يَأۡنِ لِلَّذِينَ ءَامَنُوٓاْ أَن تَخۡشَعَ قُلُوبُهُمۡ لِذِكۡرِ ٱللَّهِ وَمَا نَزَلَ مِنَ ٱلۡحَقِّ وَلَا يَكُونُواْ كَٱلَّذِينَ أُوتُواْ ٱلۡكِتَٰبَ مِن قَبۡلُ فَطَالَ عَلَيۡهِمُ ٱلۡأَمَدُ فَقَسَتۡ قُلُوبُهُمۡۖ وَكَثِيرٞ مِّنۡهُمۡ فَٰسِقُونَ ١٦
Alam ya'ni lilladhīna āmanū an takhsha'a qulūbuhum lidhikrillāhi wamā nazala minal-haqqi walā yakūnū kalladhīna ūtul-kitāba min qablu fatāla 'alayhimul-amadu faqasat qulūbuhum wakathīrum minhum fāsiqūn
Zar nije vrijeme da se vjernicima srca smekšaju kad se Allah i Istina koja se objavljuje spomene, i da oni ne budu kao onī kojima je još davno data Knjiga, pa su srca njihova, zato što je proteklo mnogo vremena, postala nemilosrdna, i mnogi od njih su nevjernici.
Tefsir
Zar nije došlo vrijeme da se onima koji u Allaha i Poslanika Njegova vjeruju, srca raznježe i smire kada se ime Allaha Uzvišenog spomene, a i kada se objavljuje u Kur'anu neko obećanje ili prijetnja, i da ne budu kao oni Jevreji kojima je objavljen Tevrat, i kao kršćani kojima je objavljen Indžil, kojima su srca otvrdla, pa je prošlo mnogo vremena između njih i slanja njihovih vjerovjesnika, što je bilo uzrokom da im njihova srca postanu tvrda, a mnogo njih su napustili pokornost Allahu i odali se griješenju.