فَمَا كَانَ جَوَابَ قَوۡمِهِۦٓ إِلَّآ أَن قَالُواْ ٱقۡتُلُوهُ أَوۡ حَرِّقُوهُ فَأَنجَىٰهُ ٱللَّهُ مِنَ ٱلنَّارِۚ إِنَّ فِي ذَٰلِكَ لَأٓيَٰتٖ لِّقَوۡمٖ يُؤۡمِنُونَ ٢٤
Famā kāna jawāba qawmihī illā an qāluqtulūhu aw harriqūhu fa anjāhullāhu minan-nāri inna fī dhālika la'āyātil liqawmin yu'minūn
Odgovor naroda njegova bijaše: "Ubijte ga ili spalite!" – ali, Allah ga je iz vatre izbavio. To su, uistinu, dokazi za narod koji vjeruje.
Tefsir
Ibrahim je, alejhis-selam, svoje sunarodnike upozorio na to da moraju samo Allahu robovati, te su se oni dogovorili da njega, Ibrahima, ubiju ili da ga spale kako bi osvetili svoja božanstva. I zaista, baciše Ibrahima, alejhis-selam, u vatru, ali ga Uzvišeni Allah od vatre izbavi učinivši je studenom i spasonosnom za njega. U tome što je Svemogući Allah spasio poslanika Ibrahima od vatre očito je znamenje za ljude koji vjeruju, jer samo oni pouke uzimaju.