Qabas۞ وَٱذۡكُرۡ أَخَا عَادٍ إِذۡ أَنذَرَ قَوۡمَهُۥ بِٱلۡأَحۡقَافِ وَقَدۡ خَلَتِ ٱلنُّذُرُ مِنۢ بَيۡنِ يَدَيۡهِ وَمِنۡ خَلۡفِهِۦٓ أَلَّا تَعۡبُدُوٓاْ إِلَّا ٱللَّهَ إِنِّيٓ أَخَافُ عَلَيۡكُمۡ عَذَابَ يَوۡمٍ عَظِيمٖ ٢١
Wadhkur akhā 'ādin idh andhara qawmahū bil-ahqāfi waqad khalatin-nudhuru mim bayni yadayhi wamin khalfihī allā ta'budū illallāha innī akhāfu 'alaykum 'adhāba yawmin 'azīm
I spomeni brata Adovog, kada je narod svoj u Ahkafu opominjao – a bilo je i prije njega i poslije njega poslanika: "Klanjajte se samo Allahu, ja, zaista, strahujem da ćete biti u mukama na Velikome danu!" –
Tefsir
Vjerovjesniče, spomeni Huda, alejhis-selam, Adova brata po krvi, kad je svoj narod upozoravao na Allahovu kaznu u el-Ahkafu, naselju na jugu Arabijskog poluotoka. Prije i poslije Huda, stanovnicima el-Ahkafa bilo je poslato nekoliko poslanika – i oni su upozoravali na kaznu, pozivali u svjedočenje Allahove jednoće i iskreno robovanje samo Njemu. Hud je rekao svojim sunarodnicima: “Ne povjerujete li i ne budete li samo Allaha obožavali, bojim se da će vas stići kazna i strahote na Danu velikom i kobnom.”