وَإِذۡ قَالَ لُقۡمَٰنُ لِٱبۡنِهِۦ وَهُوَ يَعِظُهُۥ يَٰبُنَيَّ لَا تُشۡرِكۡ بِٱللَّهِۖ إِنَّ ٱلشِّرۡكَ لَظُلۡمٌ عَظِيمٞ ١٣
Wa idh qāla luqmānu libnihī wahuwa ya'izuhū yābunayya lā tushrik billāhi innash-shirka lazulmun 'azīm
Kada Lukman reče sinu svome, savjetujući ga: "O sinko moj, ne smatraj druge Allahu ravnim, mnogoboštvo je, zaista, velika nepravda."
Tefsir
I spomeni, Poslaniče, dan kad se Lukman obratio svom sinu, potičući ga na dobro, a odvraćajući ga od zla: "O sinčiću moj, nikog ne obožavaj osim Allaha, jer je to najveća nepravda prema samom sebi. Višeboštvo je grijeh koji vodi u vječnu patnju u Džehennemu.