أَلَمۡ يَأۡتِكُمۡ نَبَؤُاْ ٱلَّذِينَ مِن قَبۡلِكُمۡ قَوۡمِ نُوحٖ وَعَادٖ وَثَمُودَ وَٱلَّذِينَ مِنۢ بَعۡدِهِمۡ لَا يَعۡلَمُهُمۡ إِلَّا ٱللَّهُۚ جَآءَتۡهُمۡ رُسُلُهُم بِٱلۡبَيِّنَٰتِ فَرَدُّوٓاْ أَيۡدِيَهُمۡ فِيٓ أَفۡوَٰهِهِمۡ وَقَالُوٓاْ إِنَّا كَفَرۡنَا بِمَآ أُرۡسِلۡتُم بِهِۦ وَإِنَّا لَفِي شَكّٖ مِّمَّا تَدۡعُونَنَآ إِلَيۡهِ مُرِيبٖ ٩
Alam ya'tikum naba'ul-ladhīna min qablikum qawmi nūhin wa'ādin wathamūda walladhīna mim ba'dihim lā ya'lamuhum illallāhu jā'athum rusuluhum bil-bayyināti faraddū aydiyahum fī afwāhihim waqālū innā kafarnā bimā ursiltum bihī wa innā lafī shakkim mimmā tad'ūnanā ilayhi murīb
Zar do vas nije doprla vijest o onima prije vas, o narodu Nuhovu, i o Adu, i o Semudu, i o onima poslije njih? – Samo ih Allah zna! – Poslanici njihovi su im dokaze donosili, ali oni su ruke svoje na usta stavljali i govorili: "Mi ne vjerujemo u ono što se po vama šalje i mi veoma sumnjamo u ono u što nas pozivate!"
Tefsir
O nevjernici, zar vam nije došla vijest o uništenju prijašnjih naroda koji su poricali: Nuhovog, Hudovog, Salihovog i drugih naroda koji su došli poslije njih. Bili su mnogobrojni, samo Allah zna koliko ih je bilo! Dolazili su im njihovi poslanici sa jasnim dokazima, a oni su svoje ruke grizli iz zlobe prema poslanicima i govorili: 'Mi ne vjerujemo u ono sa čim ste poslati. Mi, doista, sumnjamo u ono u šta nas pozivate.'"