وَلَمَّا جَآءَ أَمۡرُنَا نَجَّيۡنَا شُعَيۡبٗا وَٱلَّذِينَ ءَامَنُواْ مَعَهُۥ بِرَحۡمَةٖ مِّنَّا وَأَخَذَتِ ٱلَّذِينَ ظَلَمُواْ ٱلصَّيۡحَةُ فَأَصۡبَحُواْ فِي دِيَٰرِهِمۡ جَٰثِمِينَ ٩٤
Walammā jā'a amrunā najjaynā shu'ayban walladhīna āmanū ma'ahū birahmatim minnā wa akhadhatil-ladhīna zalamus-sayhatu fa asbahū fī diyārihim jāthimīn
I kada je pala naredba Naša, Mi smo, iz milosti Naše, Šuajba i vjernike s njim spasili, a one koji su zlo činili pogodio je užasan glas i oni su u zemlji svojoj mrtvi, nepomični osvanuli,
Tefsir
Kada je nastupila naredba Naša da Šuajbov narod bude uništen, spasismo Šuajba i vjernike koji bijahu sa njim, kao milost od nas, dok nepravednike iz njegovog naroda pogodi žestoki glas koji ih poubija, i oni osvanuše popadali na zemlju, zalijepljenih lica za nju.