Qabasأَسۡبَٰبَ ٱلسَّمَٰوَٰتِ فَأَطَّلِعَ إِلَىٰٓ إِلَٰهِ مُوسَىٰ وَإِنِّي لَأَظُنُّهُۥ كَٰذِبٗاۚ وَكَذَٰلِكَ زُيِّنَ لِفِرۡعَوۡنَ سُوٓءُ عَمَلِهِۦ وَصُدَّ عَنِ ٱلسَّبِيلِۚ وَمَا كَيۡدُ فِرۡعَوۡنَ إِلَّا فِي تَبَابٖ ٣٧
Asbābas-samāwāti fa attali'a ilā ilāhi mūsā wa innī la azunnuhū kādhiban wakadhālika zuyyina lifir'awna sū'u 'amalihī wasudda 'anis-sabīli wamā kaydu fir'awna illā fī tabāb
staza nebeskih, ne bih li se popeo do Musaova Boga, a ja smatram da je on, zaista, lažac." I eto tako su se faraonu njegova ružna djela učinila lijepim i on je bio odvraćen od Pravog puta, a lukavstvo faraonovo se završilo na njegovu štetu.
Tefsir
“Pa ću se, pošto do njih stignem”, dodao je, “lično uvjeriti u ono što Musa govori i vidjet ću njegova Boga, za Koga tvrdi da zaslužuje da Mu se robuje, e da bih pouzdano znao govori li Musa istinu ili pak laže. I, premda se nisam uspeo, mislim da je Musa doista lažac, mislim da on nije poslanik.” Tako je faraon mnio da čini pohvalno djelo, a nije opazio ogavnost svojih postupaka. Zbog slijeđenja neistine, koja mu je prikazana lijepom, faraon bijaše odvraćen od Pravog puta. Njegovo lukavstvo i spletkarenje radi pobijanja Musaove, alejhis-selam, tvrdnje da je poslanik završila se na štetu njegovu, tim prije je je poništen sav faraonov trud, i to ima za posljedicu da vječno bude nesretan.