وَلَقَدۡ ءَاتَيۡنَا مُوسَى ٱلۡكِتَٰبَ فَٱخۡتُلِفَ فِيهِۚ وَلَوۡلَا كَلِمَةٞ سَبَقَتۡ مِن رَّبِّكَ لَقُضِيَ بَيۡنَهُمۡۚ وَإِنَّهُمۡ لَفِي شَكّٖ مِّنۡهُ مُرِيبٖ ٤٥
Walaqad ātaynā mūsal-kitāba fakhtulifa fīhi walawlā kalimatun sabaqat mir rabbika laqudiya baynahum wa innahum lafī shakkim minhu murīb
I Musau smo Knjigu dali, pa su se zbog nje podvojili. A da nije Riječi Gospodara tvoga prije izrečene, sa ovima bi bilo već svršeno, jer oni mnogo u Kur'an sumnjaju.
Tefsir
Allah je, džellešanuhu, Musau, alejhis-selam, dao Tevrat, ali su se sinovi Israilovi podvojili u pogledu njega: neki su povjerovali, a neki su ga porekli. Da Mudri Allah nije odredio odlaganje kazne nevjernicima, presudio bi odmah da budu uništeni, ne bi im dao nimalo vremena. Nevjernici su u nedoumici, negiraju Kur’an i poriču neupitne istine koje donosi.