۞ وَإِذَا مَسَّ ٱلۡإِنسَٰنَ ضُرّٞ دَعَا رَبَّهُۥ مُنِيبًا إِلَيۡهِ ثُمَّ إِذَا خَوَّلَهُۥ نِعۡمَةٗ مِّنۡهُ نَسِيَ مَا كَانَ يَدۡعُوٓاْ إِلَيۡهِ مِن قَبۡلُ وَجَعَلَ لِلَّهِ أَندَادٗا لِّيُضِلَّ عَن سَبِيلِهِۦۚ قُلۡ تَمَتَّعۡ بِكُفۡرِكَ قَلِيلًا إِنَّكَ مِنۡ أَصۡحَٰبِ ٱلنَّارِ ٨
Wa idhā massal-insāna durrun da'ā rabbahū munīban ilayhi thumma idhā khawwalahū ni'matam minhu nasiya mā kāna yad'ū ilayhi min qablu waja'ala lillāhi andādal liyudilla 'an sabīlihī qul tamatta' bikufrika qalīlan innaka min ashābin-nār
Kad čovjeka nevolja snađe, Gospodaru svome se moli, Njemu se obraća, a onda, pošto mu Allah milost svoju daruje, zaboravi Onoga kome se prije molio, i druge Njemu jednakim smatra, da bi s puta Njegova na stranputicu odvodio. Reci: "Uživaj neko vrijeme u nevjerovanju svome, bićeš, sigurno, stanovnik u vatri!"
Tefsir
Nevjernik je takav da se vrati i ponizno obraća Svemogućem Allahu kad ga Gospodar dovede pred kakvu kušnju, učini ga bolesnim ili siromašnim, odnosno kad ga dovede u kakvu situaciju koja strah izaziva, kao npr. u životnu opasnost. No, nakon što mu Allah usliša molbu i otkloni kušnju i brigu, ukazavši mu Svoju dobrotu, isti taj čovjek zaboravlja Allahovo dobročinstvo, pripisuje Allahu druge ravnim, da bi odvodio druge ljude u zabludu i udaljio ih od Allahova puta. Reci, Vjerovjesniče, oholom inadžiji, poricatelju: “Uživaj na ovom prolaznom svijetu u nevjerovanju, bit ćeš, nesumnjivo, stanovnik u Džehennemu i u njemu ćeš vječno ostati!”