Sura At-Tawbah, 31. ajet

9:31

ٱتَّخَذُوٓاْ أَحۡبَارَهُمۡ وَرُهۡبَٰنَهُمۡ أَرۡبَابٗا مِّن دُونِ ٱللَّهِ وَٱلۡمَسِيحَ ٱبۡنَ مَرۡيَمَ وَمَآ أُمِرُوٓاْ إِلَّا لِيَعۡبُدُوٓاْ إِلَٰهٗا وَٰحِدٗاۖ لَّآ إِلَٰهَ إِلَّا هُوَۚ سُبۡحَٰنَهُۥ عَمَّا يُشۡرِكُونَ ٣١

Ittakhadhū ahbārahum waruhbānahum arbābam min dūnillāhi wal-masīhabna maryama wamā umirū illā liya'budū ilāhan wāhidal lā ilāha illā huwa subhānahū 'ammā yushrikūn

Oni, pored Allaha, bogovima smatraju svećenike svoje i monahe svoje i Mesiha, sina Merjemina, a naređeno im je da se samo jednom Bogu klanjaju – nema boga osim Njega. On je vrlo visoko iznad onih koje oni Njemu ravnim smatraju.

Tefsir

Jevreji svoje svećenike, a kršćani svoje monahe učinili su bogovima pored Allaha, pa im oni dozvoljavaju ono što je Allah zabranio i zabranjuju ono što je Allah dozvolio. Kršćani vjeruju da je Isa, sin Merjemin, bog kojeg treba obožavati pored Uzvišenog Allaha. Uzvišeni Allah je rabinima i monasima, i Uzejru i Isau sinu Merjeminom, naredio da samo Njega, Jedinog, obožavaju, jer On, Uzvišeni, je jedan jedini Bog, i niko pored njega nema pravo biti obožavan. On je daleko iznad toga da ima sudruga, kako to tvrde višebošci i njima slični.