Qabasذَٰلِكَ بِأَنَّهُۥ كَانَت تَّأۡتِيهِمۡ رُسُلُهُم بِٱلۡبَيِّنَٰتِ فَقَالُوٓاْ أَبَشَرٞ يَهۡدُونَنَا فَكَفَرُواْ وَتَوَلَّواْۖ وَّٱسۡتَغۡنَى ٱللَّهُۚ وَٱللَّهُ غَنِيٌّ حَمِيدٞ ٦
Dhālika bi annahū kānat ta'tīhim rusuluhum bil-bayyināti faqālū abasharun yahdūnanā fakafarū watawallaw wwastaghnallāhu wallāhu ghaniyyun hamīd
zato što su govorili kada su im poslanici njihovi jasne dokaze donosili: "Zar da nas ljudi upućuju?" I nisu vjerovali i glave su okretali; a Allahu niko nije potreban, Allah nije ni o kome ovisan, On je jedini hvale dostojan!
Tefsir
Ta kazna ih je stigla zato što su, kada su im poslanici od Allaha jasne dokaze donosili, negirajući da poslanici mogu biti iz ljudskog roda, govorili: "Zar nas ljudi mogu ka istini uputiti?" Oni su uznevjerovali i od vjerovanja se okrenuli, ali time Allahu nisu nimali naštetili, jer Allah je neovisan o njihovom vjerovanju i pokornosti. Njihova pokornost Njemu ništa ne znači, i Njemu robovi nisu potrebni, nego je On hvale dostojan zbog Svojih riječi i djela.