Qabasفَلَمَّا بَلَغَ مَعَهُ ٱلسَّعۡيَ قَالَ يَٰبُنَيَّ إِنِّيٓ أَرَىٰ فِي ٱلۡمَنَامِ أَنِّيٓ أَذۡبَحُكَ فَٱنظُرۡ مَاذَا تَرَىٰۚ قَالَ يَٰٓأَبَتِ ٱفۡعَلۡ مَا تُؤۡمَرُۖ سَتَجِدُنِيٓ إِن شَآءَ ٱللَّهُ مِنَ ٱلصَّٰبِرِينَ ١٠٢
Falammā balagha ma'ahus-sa'ya qāla yābunayya innī arā fil-manāmi annī adhbahuka fanzur mādhā tarā qāla yā'abatif'al mā tu'maru satajidunī in shā'allāhu minas-sābirīn
I kad on odraste toliko da mu poče u poslu pomagati, Ibrahim reče: "O sinko moj, u snu sam vidio da te trebam zaklati, pa šta ti misliš?" – "O oče moj" – reče – "onako kako ti se naređuje, postupi; vidjećeš, ako Bog da, da ću sve izdržati."
Tefsir
Kad je Ismail odrastao i počeo pomagati ocu Ibrahimu, alejhis-selam, u poslu, Ibrahim reče: “Allah mi je odista pokazao u snu da te trebam žrtvovati, pa šta ti misliš o tome?” Rekao je ovako, a snovi vjerovjesnikā su istina i objava. Ismail se povinovao ovoj zapovijedi i samo rekao: “Oče moj, pristupi izvršenju Allahove naredbe i žrtvuj me! Vidjet ćeš da ću strpljivo podnijeti Allahovu odredbu, da ću Mu se pokoriti! Ja sam zadovoljan onim što Allah propiše i odredi.”