وَإِذۡ قَالَ مُوسَىٰ لِقَوۡمِهِۦ يَٰقَوۡمِ لِمَ تُؤۡذُونَنِي وَقَد تَّعۡلَمُونَ أَنِّي رَسُولُ ٱللَّهِ إِلَيۡكُمۡۖ فَلَمَّا زَاغُوٓاْ أَزَاغَ ٱللَّهُ قُلُوبَهُمۡۚ وَٱللَّهُ لَا يَهۡدِي ٱلۡقَوۡمَ ٱلۡفَٰسِقِينَ ٥
Wa idh qāla mūsā liqawmihī yāqawmi lima tu'dhūnanī waqat ta'lamūna annī rasūlullāhi ilaykum falammā zāghū azāghallāhu qulūbahum wallāhu lā yahdil-qawmal-fāsiqīn
Kada Musa reče narodu svome: "O narode moj, zašto me mučite, a dobro znate da sam ja Allahov poslanik vama!" – i kad oni skrenuše u stranu, Allah učini da i srca njihova u stranu skrenu – a Allah neće ukazati na Pravi put narodu koji je ogrezao u grijehu.
Tefsir
Spomeni, o Poslaniče, vijest kada je Musa rekao narodu svome: "O narode moj, zašto me uznemiravate, suprotstavljajući mi se, a dobro znate da sam vam ja Allahov poslanik!", i kad oni skrenuše ustranu i napustiše istinu koju je on donio, Allah njihova srca skrenu sa puta istine i ustrajnosti, a Allah neće uputiti istini narod koji je buntovan i koji se ne pokorava Allahu.