Qabasأَنزَلَ مِنَ ٱلسَّمَآءِ مَآءٗ فَسَالَتۡ أَوۡدِيَةُۢ بِقَدَرِهَا فَٱحۡتَمَلَ ٱلسَّيۡلُ زَبَدٗا رَّابِيٗاۖ وَمِمَّا يُوقِدُونَ عَلَيۡهِ فِي ٱلنَّارِ ٱبۡتِغَآءَ حِلۡيَةٍ أَوۡ مَتَٰعٖ زَبَدٞ مِّثۡلُهُۥۚ كَذَٰلِكَ يَضۡرِبُ ٱللَّهُ ٱلۡحَقَّ وَٱلۡبَٰطِلَۚ فَأَمَّا ٱلزَّبَدُ فَيَذۡهَبُ جُفَآءٗۖ وَأَمَّا مَا يَنفَعُ ٱلنَّاسَ فَيَمۡكُثُ فِي ٱلۡأَرۡضِۚ كَذَٰلِكَ يَضۡرِبُ ٱللَّهُ ٱلۡأَمۡثَالَ ١٧
Anzala minas-samā'i mā'an fasālat awdiyatu biqadarihā fahtamalas-saylu zabadar rābiyan wamimmā yūqidūna 'alayhi fin-nāribtighā'a hilyatin aw matā'in zabadum mithluhū kadhālika yadribullāhul-haqqa wal-bātila fa ammaz-zabadu fayadhhabu jufā'an wa ammā mā yanfa'un-nāsa fayamkuthu fil-ardi kadhālika yadribullāhul-amthāl
On spušta kišu s neba, pa rijeke teku koritima s mjerom, i bujica nosi otpatke koji plivaju po površini. I ono što ljudi tope na vatri u želji da dobiju nakit ili oruđe ima također otpatke, slične onima. – Tako Allah navodi primjer za istinu i neistinu; otpaci se odbacuju, dok ono što koristi ljudima ostaje na zemlji. Tako, eto, Allah objašnjava primjere.
Tefsir
Uzvišeni Allah navodi primjer nestajanja zablude i ostajanja istine spominjući kišu koja se spušta sa neba sve dok ne napuni doline kojima voda poteče, različitih veličina, pa bujica na svojoj površini odnosi pjenu i otpad. I navodi drugi primjer spominjući dragocjene rude koje ljudi tope na vatri u želji da dobiju nakit (a koje su u početku prekrivene hrđom i nečim bezvrijednim). Sa ova dva primjera Allah objašnjava istinu i zabludu. Zabluda je poput pjene koja prekriva vodu, i poput hrđe ili nečega bezvrijednog što prekriva dragocjene rude, a što biva otklonjeno njenim topljenjem i obradom, dok je istina poput čiste i pitke vode koja uzrokuje nicanje plodova i trave, i poput obrađene dragocjene rude kojom se koriste ljudi. Pa isto kao što su ova dva primjera, na isti način Allah navodi primjere ljudima da bi im istina i zabluda postali jasni.