ٱلَّذِينَ إِذَا ذُكِرَ ٱللَّهُ وَجِلَتۡ قُلُوبُهُمۡ وَٱلصَّٰبِرِينَ عَلَىٰ مَآ أَصَابَهُمۡ وَٱلۡمُقِيمِي ٱلصَّلَوٰةِ وَمِمَّا رَزَقۡنَٰهُمۡ يُنفِقُونَ ٣٥
Alladhīna idhā dhukirallāhu wajilat qulūbuhum was-sābirīna 'alā mā asābahum wal-muqīmis-salawāti wamimmā razaqnāhum yunfiqūn
čija srca, kad se Allah spomene, strah obuzme, i one koji strpljivo podnose nevolje koje ih zadese, i one koji molitvu obavljaju i koji, od onoga što im Mi dajemo, udjeljuju.
Tefsir
To su oni koji se boje Allahove kazne kada se On spomene, te se zbog toga udaljavaju od kršenja Njegovih naredbi, strpljivo podnose iskušenja, potpuno obavljaju namaz i u razne dobrotvorne svrhe daju dio imetka kojim ih je Allah opskrbio.