Qabasثُمَّ بَدَّلۡنَا مَكَانَ ٱلسَّيِّئَةِ ٱلۡحَسَنَةَ حَتَّىٰ عَفَواْ وَّقَالُواْ قَدۡ مَسَّ ءَابَآءَنَا ٱلضَّرَّآءُ وَٱلسَّرَّآءُ فَأَخَذۡنَٰهُم بَغۡتَةٗ وَهُمۡ لَا يَشۡعُرُونَ ٩٥
Thumma baddalnā makānas-sayyi'atil-hasanata hattā 'afaw wwaqālū qad massa ābā'anad-darrā'u was-sarrā'u fa akhadhnāhum baghtatan wahum lā yash'urūn
Poslije bismo kaznu blagostanjem zamijenili dok se ne bi umnožili i rekli: "I naše su pretke pogađale i žalosti i radosti!" – i tada bismo ih, da oni ne predosjete, neočekivano kaznili.
Tefsir
Nakon što smo ih iskušali neimaštinom i bolešću dadosmo im velika dobra i sigurnost, pa kad se umnožiše i veliki imetak stekoše rekoše: "To što nas pogađa teškoća i blagostanje je samo životni zakon i to se događalo i našim precima", ne spoznavši da su ih iskušenja zadesila da bi pouku uzeli, a da im je blagostanje došlo kako bi ih postepeno odvelo u propast. Nakon toga smo ih iznenada kaznili, a da toga nisu ni svjesni bili.